Elvir Maloku (22), nekadašnji krilni napadač Hajduka, svratio je u vrijeme blagdana do Splita vidjeti prijatelje koje je stekao za vrijeme trogodišnjega boravka u gradu pod Marjanom. Napadač iz Rijeke ugovorom je vezan sa španjolskim drugoligašem Gimnasticom do ljeta 2020, bio je godinu i pol na posudbi u AEK-u iz Larnace, s kojim je uzeo Kup, a sada je posuđen Aluminiju iz Kidričeva, ovosezonskom hitu slovenskog prvenstva.
- Na početku moram reći da sam kad sam se s Cipra vratio u Španjolsku trebao izabrati između tri-četiri ponude iz Segunde B, pa je onda došao poziv iz Slovenije, a ja sam inzistirao na tome da mi klub koji me dovede dâ priliku da igram u kontinuitetu, ono što mi je falilo u posljednje vrijeme. Aluminij mi je to dao, ali se, na moju nesreću, dogodila ozljeda koja me stopirala na mjesec dana. Nakon toga sam ušao u neki ritam, zabio gol, imao dvije asistencije, da bi mi se potom dogodila mala ozljeda ruke. Ali prezadovoljan sam, svi su me prihvatili, tako da se nadam da će naredna polusezona biti moja.
Golovi koji se pamte
Spominje se da bi napadač Francesco Tahiraj iz Aluminija mogao u Hajduk? Dobro ga poznajete...
- Normalno je da ga poznajem, s njim sam najbolji u klubu, a on je, poput mene, Albanac. Nadam se da će se transfer, ako Bog da, realizirati. Preporučio sam mu klub, dao mu sve moguće savjete. Ovdje sam bio tri godine, znam kakav je Split grad i koliko je Hajduk velik klub koji mu može pomoći u karijeri. A na kraju krajeva, Hajduk će profitirati jer se radi o kvalitetnom igraču koji ima prave osobine.
Nema tome puno, zaigrali ste za mladu albansku vrstu, nakon odličnih predstava ranije za hrvatske mlade selekcije. Kakav vam je status tamo?
- Normalno je da je teško očekivati pozive ako ne igram dovoljno, a imao sam i malih nesuglasica s izbornikom, ali sve u prijateljskom tonu jer sam smatrao da zaslužujem igrati. Nadam se da ću u narednih šest mjeseci dobrim igrama privući pažnju i zaigrati za reprezentaciju.
I u Hajduku, Gimnasticu, AEK-u i sad u Aluminiju niste zabijali često, ali bi to obično bili golovi koji bi se vrtjeli po internetu.
- Stvarno imam sreću što se tiče golova, malo dajem, ali ono što dam, ostane dugo u sjećanju. Nadam se da će, ako uhvatim kontinuitet utakmica, toga biti više i da ću veseliti publiku na stadionima.
Treći ste na tablici, to je sjajan uspjeh za Aluminij iz Kidričeva?
- Fenomenalno je to, a posljedica je homogenosti svih u klubu. Nadam se da ćemo tako nastaviti. Što se tiče mjesta za Europu, naš je primarni cilj ostati u ligi, a vidjet ćemo što će dalje biti.
Iako ste otišli iz Hajduka, sigurno pratite što se događa.
- Naravno, svatko tko je igrao u Hajduku zaljubi se u njega. Pratim, gledam, čujem s Juranovićem i s još nekim igračima.
Imam strpljenja
Osjetili ste drugu španjolsku ligu, igrali tamo dosta dobro u početku. Koji je cilj? Vratiti se tamo?
- Cilj je jednoga dana igrati u nekoj ligi Petice, da dođem do te razine jer smatram da to zaslužujem i imam potrebne kvalitete. Imam strpljenja i vjere u sebe, radim na sebi, svaki dan naporno treniram. Nadam se da će to jednoga dana doći. U početku sam u Španjolskoj igrao dobro, no onda se promijenila politika kluba, zaredali su se malo lošiji rezultati i u klubu su forsirali starije igrače. Bilo je puno promjena, morao sam na posudbe, ali vjerujem da ću odigrati jednu sezonu u Segundi i dokazati se.