Pune tri godine Luke Pavlovića nije bio u medijima. Otkako je napustio Zagreb i otišao u Moldaviju, očito mu je godilo malo mira, a ionako nikada i nije bio trener od velikih javnih nastupa. Tko god ga je makar malo bolje upoznao zna da je Luka trener u punom smislu te riječi. Nogomet i doručkuje i večera, a sretan je i ispunjen samo kada na terenu provede barem deset sati u danu. Stoga ne čudi da je u poznatom Šerifu iz Tiraspola radio pune tri godine. Sve je to vrijeme bio šef škole i trener druge momčadi Šerifa.
Ponuđen ugovor
- Mogao sam ostati još, imao sam ugovor na stolu, ali procijenio sam da je vrijeme za odlazak. Nije lako tri godine živjeti toliko daleko od kuće, a i zaželio sam se rada s igračima koji se nadaju velikim europskim karijerama, a ne da se zadovoljavaju malim dostignućima.
Dakle, u Šerifu ipak niste bili do kraja ispunjeni. Zašto? Čuli smo da klub tamo ima fantastične uvjete za rad?
- Malo je reći fantastične, jer slove za klub koji ima najbolju infrastrukturu na svijetu.
Što to sve imaju?
- Za početak čak tri stadiona, poredana jedan do drugoga. Najveći i najljepši ima kapacitet za oko 22 tisuće gledatelja. Na drugi po redu - koji je također odličan - stane možda 12 tisuća ljudi, a treći je potpuno natkriven i može primiti oko 5 tisuća ljudi. Naravno, treći ima umjetnu travu koja je doista zadnja riječ tehnologije i na njemu se trenira za vrijeme velikih hladnoća, jake kiše, ili vjetra...
Igraju se na njemu i utakmice?
- Kako ne, ima sve potrebne licence za službene utakmice. Kažem vam, trava je vrhunska, a uvjeti u dvorani vrlo ugodni za igranje i gledanje utakmice. U Tiraspolu je zima jako oštra, a nisam je praktički ni osjetio zahvaljujući tom stadionu.
Болельщики ФК «Шериф» выбрали Лучшего футболиста клуба в 2018 году. Голосование, которое длилось месяц, выявило победителя. Им стал защитник - Вячеслав Посмак (на фото в центре), который набрал 39,46 процентов голосов.https://t.co/fKMu0ZAMUw pic.twitter.com/ujsoJgzYJ6
— FC Sheriff (@FotclubSheriff) January 10, 2019
Što postoji u tom centru osim ta tri stadiona?
- Još 17 vrhunskih terena, prekrasno omeđenih stazama i drvećem. Tri su još s umjetnom travom. Osim tih terena tu je bolnica, bazeni - jedan je olimpijski - fitness centar, veliki hotel u kojem sam stanovao. Bio sam na petom katu, na drugom mi je bio ured, a u prizemlju restoran. I čim izađeš iz hotela pred tobom su tereni. Zapravo, jedini je problem bio doći do najudaljenijih terena do kojih sam imao i kilometar hoda, ha-ha...
Čudesni su to uvjeti, ali Šerif je ipak skroman klub u europskim okvirima?
- Imaju sve, ali nemaju vrhunske ljude, nemaju nogometno znanje na potrebnoj razini. A to je problem koji ne možeš riješiti pa makar imao i više 500 zaposlenika koliko ima Šerif. Svaki sam se dan trenirajući u tom prekrasnom kompleksu pitao što bi sve naša djeca činila da imaju takve uvjete. Gdje bi nama tada bio kraj...
Через 10 дней первая команда вернется из отпуска. Пока игроки отдыхают и набираются сил, руководство клуба и персонал, думают о предстоящей подготовке к новому сезону.https://t.co/L3fOivrCHo pic.twitter.com/uzB4Nvtmur
— FC Sheriff (@FotclubSheriff) January 8, 2019
Talent nije problem
Moldavci nisu talentirani za nogomet?
- Nije problem talent, imaju ga oni. Možda ne kao mi, ali imaju ga. Međutim, oni nogomet ne doživljavaju kao profesiju od koje možeš odlično živjeti i nešto napraviti u životu. Njihovi se klinci do kraja juniorskog staža pogube, nogomet ih sve manje zanima. Mi imamo problem s roditeljima koji su previše u nogometu i koji previše očekuju i traže od svoje djece, a tamo roditelje uopće nije briga za djecu i njihov nogomet. To je golem problem.
Vodili ste drugu momčad Šerifa tri godine. U kojoj ligi ste igrali?
- Najprije u Drugoj ligi koja im je užasno loša. Na sreću, tamo su ljudi iz Saveza odlučili da druge momčadi imaju paralelni život s prvom i to se pokazalo kao pun pogodak. Ako bi naša prva momčad igrala u subotu, u nedjelju je na redu bila druga momčad. Našim klincima do 20 godina priključilo bi se pet igrača koji su dan ranije sjedili na klupi ili dobili malu minutažu. Mogu vam reći da su to bile puno bolje utakmice nego što smo ih imali u Drugoj ligi.
Kakva je inače moldavska liga?
- Jako skromna. Ima deset klubova u kojima je Šerif svijet za sebe, bez ikakve konkurencije.
Koliko ste gledatelja okupljali na utakmicama?
На протяжении года, на Спортивном Комплексе «Шериф» проходят не только футбольные баталии, но и экскурсии. Приходят посмотреть на то, как обустроена жизнь цитадели футбола, представители всех возрастов - от мало до велика.https://t.co/PMOC5S6e3O pic.twitter.com/kspqr20Q3q
— FC Sheriff (@FotclubSheriff) May 22, 2018
Najboljima 20.000
- Kada smo igrali Europsku ligu, stadion je bio pun. U prvenstvu bi se pak okupilo dvije-tri, katkad pet tisuća ljudi. Teško je gledatelje motivirati kada si toliko bolji od ostalih. To je veća razlika nego ova koju Dinamo sada ima u HNL-u.
Koliko Šerif plaća najbolje igrače? Znamo da su tamo od naših Palić i Kulušić, a da je Goran Sablić trener?
- Ne znam točno, ali najbolji igrači tamo sigurno imaju više od 20 tisuća eura mjesečno. No, domaći su daleko skromnije plaćeni.
Zašto?
- U Tiraspolu možeš kupiti dobar stan za 10.000 dolara. Kada bi domaći igrači imali “europske” plaće, ostavili bi se nogometa za godinu dana, jer bi imali krasne stanove i automobile, a mentalitet im je takav da ih više od toga i ne zanima. Zato domaći igrači igraju za možda 500-tinjak dolara mjesečno.
U Osijeku II igra mladi moldavski igrač Mihail Kamakov?
- Koliku god da plaću ima, doma je sigurno bogataš. Zato ga treba dobro paziti, da se ne uljulja u tako lijepom životu.
U Tiraspolu prevladavaju Rusi?
- Tamo je kao kod nas u Hercegovini, kao da živiš u Hrvatskoj, samo preko granice.
Главная Арена СК «Шериф» с каждым годом становится все лучше. Арена модернизируется, появляются новые услуги.https://t.co/Qs2kdFJI2l pic.twitter.com/AvbErJh0l2
— FC Sheriff (@FotclubSheriff) October 13, 2017
Porušeni rekordi
I gazda Šerifa je Rus. Jeste li ga upoznali, čime se bavi?
- Ne znam čime se bavi, samo znam da je iznimno bogat čovjek. U te tri godine dolazio je samo na utakmice tako da ga baš i nisam upoznao.
Nije vam ponudio da budete trener prve momčadi?
- U jednom sam trenutku bio u kombinaciji, ali sam se odmah zahvalio. U Šerifu je u te tri godine trener u prosjeku trajao 17 utakmica, a to me nije zanimalo. Procijenio sam da ću kao trener druge momčadi i šef škole trajati puno duže. I eto, tamo sam porušio sve rekorde...
Goran Sablić je tamo već 27 utakmica?
- Doašao je ljetos i u europskim kvalifikacijama ispao od Karabaha, ali mu je to oprošteno jer je tek stigao u klub i nije imao nimalo vremena posložiti momčad. Prvenstvo je osvojio, osvojit će i Kup, ali na ljeto će morati doći do Europske lige ili će teško ostati na klupi. Gazda ne želi skupo plaćati igrače i trenere da bi igrali u Moldaviji.
Mateo je sazrio kao igrač
Vaš sin Mateo sada je igrač francuskog Angersa?
- Mateu je u Angersu jako dobro, igra standardno, važan je dio momčadi i ispunjen je kao igrač i kao čovjek. Mogu vam reći da je bitno napredovao u odnosu na igrača kojeg ste gledali u dresu Zagreba, puno je toga u međuvremenu prošao, bilo je i teških trenutaka, a iz njih je izlazio još bolji i jači. Sada je baš sazrio, zadovoljan sam i kao otac i kao trener. Ima ponudu za novi ugovor, odluka je samo njegova. Dovoljno je toga prošao, znat će odlučiti što je najbolje za njega.
Je li dobar za Vatrene.
- Nemojte to mene pitati, ja sam ipak otac...
Nemam ambicija voditi seniore, ispunjava me rad s mlađima
Kakvi su vam planovi sada kada ste se vratili iz Moldavije?
- Tu sam nekoliko mjeseci i zaželio sam se posla i nogometa. Iskreno, nije mi ambicija voditi neku seniorsku momčad. Volio bih raditi u školi, s mlađima. O djeci i njihovu nogometnom odrastanju znam jako puno, puno sam toga prošao, to volim, tu se najviše dajem. A nešto sam u životu i napravio kao voditelj škole u Zagrebu i Šerifu.
Gledate prema inozemstvu ili biste malo i doma radili?
- Radije bih ostao doma, ali tko zna kamo će me nogomet odvesti. S druge strane, sada odlično govorim ruski jezik pa bih to mogao iskoristiti za rad na ruskom tržištu.
Igrači iz Zagreba kao da ne vole govoriti gdje su stasali
Luka Pavlović godinama je slagao nogometnu školu NK Zagreba. Kasnije je postao i trener prve momčadi. Prvu sezonu je bio jako uspješan, u drugoj nije dugo trajao, predsjednik Medić je izgubio strpljenje. Jeste li danas u kontaktu s Medićem?
- Susreli smo se nedavno, kratko smo pričali.
Zagreb je jako potonuo dok vas nije bilo?
- Ne znam što bih rekao... Medić mi je rekao da ga mnogi ne shvaćaju, da ni ja nisam shvaćao neke stvari. Žao mi je, Zagreb je moj klub, teško mi je sve to gledati. Žao mi je i što se igrači koji su ponikli kod nas u školi nekako rijetko sjete to istaknuti. Tu su stasali mnogi sjajni igrači kao što su Šunjić, Capan, Toma Bašić, Krovinović, Livaković... Imali smo odličnu školu.
Iz nje su izašli Krešimir Gojun i Siniša Oreščanin, dva važna čovjeka Hajduka?
- Njih sam osobno doveo u Veslačku, jer sam o njima čuo sve najbolje. I doista su odlični dečki, iznimno vrijedni i željni znanja i napretka. U Zagrebu su dobili trenerske temelje. Drago mi je da su uspjeli, da su tako daleko dogurali.