Do 29. listopada sve je izgledalo idilično. U devet kola sedam pobjeda i dva remija, Galatasaray je bio osam bodova ispred svih, a Igor Tudor trener koji je preporodio usnulog istanbulskog diva. Međutim, 29. listopada Galatasaray je na gostovanju kod Trabzonspora pretrpio prvi poraz (2:1), da bi nakon njega zaredala još tri, svi su se dogodili na gostovanjima. Basaksehir (5:1), Bešiktaš (3:0) i Matalyaspor (2:1) na koncu su bili previše za čelne ljude Galatasarya koji su ekspresno smijenili hrvatskog trenera, bez obzira na činjenicu da je Galatasaray u tom trenutku bio samo bod iza vodećeg Basaksehira...
S Tudorom smo zadnji put intervju radili još u svibnju, neposredno nakon završetka prvenstva. Pričao nam je da s tada nemoćnim Galatasarayem ide u veliku rekonstrukciju, da će desetak igrača otići, desetak će ih dovesti i da će s novom momčadi krenuti u boj za naslov. U nekoliko kratkih razgovora u međuvremenu zvučao je raspoloženo, bio je uvjeren da sada ima odličnu momčad i da bi mogao ostaviti dubok trag u Istanbulu. Sredinom listopada dogovorili smo novi intervju točno oko Božića. Računali smo da će biti prožet lijepim tonovima, pobjedama i planovima za budućnost turskog giganta, ali u 40-ak dana sve se okrenulo i Tudora smo dočekali u Splitu, u krugu obitelji. No, uredno je održao riječ i javio se za intervju.
Krenimo, Igore, ipak od ljetošnjeg prijelaznog roka. Najavili ste velike promjene u momčadi Galatasaraya i one su se doista i dogodile?
- Svi smo se u klubu na kraju prošle sezone složili da momčadi treba potpuna rekonstrukcija, da svlačionica vapi za promjenama. Klub je napustilo deset igrača, došlo je deset novih, od kojih je njih devet odmah našlo mjesto u početnoj postavi. Novih devet od ukupno 11 igrača predstavljali su ogroman izazov, jer to je u vrhunskom nogometu ipak jedna potpuno neuobičajena stvar. Naravno, potom je trebalo tu potpuno novu momčad što prije uigrati i pripremiti za sezonu, jer svi smo dobro znali da Galatasaray nema vremena za čekanje.
Tko je slagao momčad, klub, sportski direktor ili vi?
- Slagali smo je zajedno. Imao sam pravo veta na njihove prijedloge, oni su imali pravo veta na moje. U klub su mogli doći samo igrači oko kojih smo se svi zajedno složili. Bilo je to jako naporno i vrlo zanimljivo iskustvo jer trebalo je toliko puno igrača skautirati u jednom ipak dosta kratkom roku.
I jeste li bili zadovoljni odrađenim poslom, kakvu su kvalitetu donijeli novi igrači?
- Recimo da su njih dvojica ili trojica bili top pojačanja, onda su još trojica bili jako dobri, a od trojice smo realno očekivali nešto više. Međutim, ne možeš dovesti deset igrača i računati da će se svi uklopiti u momčad. Jedno je gledati ih i skautirati u drugom klubu i drugoj ligi, a nešto sasvim drugo imati ih kod sebe, u potpuno novom okruženju. Nekima jednostavno nije sjela Turska liga, neki ne mogu podnijeti pritisak koji donosi igranje u Galatasarayu, a realno ni jedan Monchi, koji je pojam sportskog direktora u svijetu, ne može pogoditi baš sve igrače koje dovede. Stvaranje momčadi je proces, računao sam da ćemo u zimskoj stanci dovesti još dva-tri igrača pa da ćemo, ako izborimo Ligu prvaka, na ljeto dovesti još dva ili tri. Tako to ide u nogometu, ne možeš momčad stvoriti u jednom prijelaznom roku.
Vi ste ipak uspjeli s tih devet novih igrača u postavi od prvog kola krenuti sjajno?
- Radili smo jako dobro, pronašli dobar model igre, ali treba biti iskren i priznati da smo imali i odličan raspored u prvim kolima, jer nismo imali nijedan derbi. Tako smo u sjajnoj seriji otišli na osam bodova prednosti i doista vam ne mogu opisati euforiju koja se stvorila u klubu, u medijima i među navijačima. Naslov prvaka već je bio osvojen, počelo se pričati samo o rekordima koje ćemo srušiti, suparnici se više uopće nisu doživljavali. Tu sam izravno doživio jedno kolektivno ludilo u kojem se nekakav balans potpuno izgubio i 20 milijuna navijača živjelo je kao u transu.
I onda je stiglo gostovanje kod Trabzonspora?
- Izgubili smo utakmicu protiv dobre momčadi u jednoj jako napaljenoj atmosferi, jer u Trabzonu nikome nije lako igrati. I onda se dogodio kolektivni šok, kao da je sve stalo, jer smo izgubili utakmicu!? Odmah nakon poraza došao mi je predsjednik da me pita što se to dogodilo, kako je moguće da smo izgubili utakmicu. Gledam ga je sa smiješkom i govorim mu da se nije dogodilo ništa, da je u pitanju običan poraz, da nismo nikakvi svemirci.
Kako su navijači reagirali?
- Kažem vam da je bio kolektivni šok... No, nakon što smo izgubili i drugu utakmicu - onu protiv Basaksehira (3:0) - vraćamo se mi autobusom u kamp, a tamo 200-tinjak navijača. Vidim da su nezadovoljni, ljuti, čujem da nešto viču, ali ne znam što. I onda mi treneri kažu da traže moj odlazak iz kluba. Viču mi “Tudore, odlazi”, a mi smo prvi na tablici...
Nije vam baš bilo svejedno?
- Nikome ne može biti svejedno u takvim situacijama. Međutim, jedno mi je ipak bilo čudno. Još kao igrač Hajduka, a onda i Juventusa prošao sam brojne krize i ljute navijače, ali u takvim situacijama nikada se nije udaralo na samo jednog čovjeka, u ovom slučaju trenera. Igrače nitko nije ni spomenuo... Čudio sam se tome, čudio sam se i Terimovim plakatima koji su se pojavili među navijačima, a i neki su bili nalijepljeni po kampu.
Netko je očito ispunio želju navijača. Vi ste otišli, Terim je preuzeo momčad?
- Sada kad razmišljam o toj večeri, stvari su mi malo jasnije. Tada mi ništa nije bilo jasno, sad mi je puno toga jasno...
Za one koji nisu upućeni u turski nogomet spomenut ćemo da je Terim njihov legendarni izbornik i da je jako blizak svemoćnom predsjedniku Erdoganu. No, Tudor nije želio komentirati Terima.
I kako ste primili otkaz?
- U životu sam puno vremena proveo na zapadu i znam da tamo ne bi bilo normalno da dobijem otkaz na ovakav način. Od 16 kola 14 smo bili prvi, a imali bismo i realnu šansu da nakon 17. kola budemo prvi i tako dočekamo zimsku stanku. Normalno bi bilo da u klubu svi zajedno sjednemo, vidimo što smo napravili proteklih mjeseci, pronađemo najslabije točke i probamo ih riješiti kako bismo u nastavku prvenstva spremni čekali borbu za Ligu prvaka i naslov. Pazite, tri smo utakmice izgubili u gostima, a gostovanja su u Turskoj uvijek teška i opasna, gdje god igrali, a igrali smo kod Trabzona, Bešiktaša i Basaksehira, a to su tri jake momčadi. Basaksehir i Bešiktaš su veliki kandidati za naslov. Četvrti poraz ne računam, jer i prije te utakmice svi smo znali da se samo čeka moja smjena. Jedva su je dočekali.
Činjenica je, doduše, da ste dvije najjače utakmice izgubili dosta uvjerljivo?
- Basaksehir je na toj utakmici uputio doslovno pet udaraca i svi su ušli. Mi smo više napadali, više pucali, ali nije išlo. Takva večer, tisuću puta viđena u nogometu... Protiv Bešiktaša smo na poluvremenu imali čvrstu nulu, ali kad su nam zabili prvi gol, sve je krenulo naopako. No, Bešiktaš je, realno, daleko najbolja momčad u Turskoj, godinama slagana, imaju najbolje igrače, sjajno igraju. Mi smo imali sreće da su oni bili jako koncentrirani na Ligu prvaka i zato su u prvenstvu bili nešto slabiji.
Dobro, da se vratimo otkazu, jeste li bili u šoku nakon takvog raspleta?
- Nisam bio u šoku, nisam čak bio ni razočaran... Ne znam kako bih ustvari opisao svoje stanje nakon otkaza. Znate, cijelo sam vrijeme znao da smo napravili odličan posao od ljeta, da smo potpuno okrenuli momčad, a samo smo bod iza vodećeg, s realnim izgledima da se borimo za naslov. Sigurno je bilo loših stvari, krivih poteza i odluka, ali bio sam miran glede svog rada. Ustvari, nisam bio loše ni kad su mi uručili otkaz, jer napravili smo sjajan posao.
A što vam je predsjednik kazao uručujući vam otkaz?
- Kaže on meni da negdje to možda ne bi bilo tako, ali ovo je Turska. To je sve što mi je imao za reći. Uz nekakvo objašnjenje da je on i cijela uprava već duže vrijeme živjela pod enormnim pritiskom i da nije imao izbora.
I kakve uspomene nosite iz Istanbula?
- Fantastične, jer doista sam uživao raditi u Galatasarayu. Na svakom sam koraku jasno vidio koliki je to klub i zašto iza njega stoji 20 milijuna navijača. U klubu su ljudi sjajni, imao sam sjajne suradnike, ma i predsjednik ima dobrih strana. Samo, nogomet je ozbiljna stvar, ne možeš ga živjeti bez pravog balansa. Izgubiš jednu utakmicu, a reakcija je kao da si ih doslovno izgubio tri u nizu. Nevjerojatno je kako se odmah stvori ogromna negativna energija oko kluba, osjećao sam to preko svih domaćih ljudi u klubu. Teško je to dočarati bilo kome tko se nije izravno uvjerio u to. Problem je kada se ne možeš osloniti na logiku, na racionalna prosuđivanja, jer kad se dogodi poraz, onda se potpuno iskače iz tračnica, kao u nekakvom filmu. Kažu mi da je slična atmosfera i u Fenerbahčeu i u Bešiktašu.
No, dok je bilo dobro, sigurno ste bili predmet obožavanja?
- Ne možeš kao trenera Galatasaraya otići u supermarket ili samo tako na ulicu. Odeš jednom, pa nakon dvjesto ili tristo selfieja odustaneš od toga jer je to nemoguće. Dođemo na gostovanja, idemo malo prošetati, a ono oko hotela stotine navijača oduševljenih što si tu, što im je klub koji toliko vole došao u grad. Nevjerojatno je koliko vole taj klub.
Budući da je onih koji navijaju za Galatasaray oko 20 milijuna, logično je da imaju i veliki utjecaj na zbivanja u klubu?
- Galata nije privatan klub, tamo se predsjednik i njegova uprava biraju na mandat. To je slično kao i u politici, s tim da je ovdje gore, jer tu se suočavaš s masama. Zato je i opozicija velika i uvijek aktivna, jer mnogi stalno pucaju na mjesto predsjednika, neovisno o rezultatima. A kako je medijski prostor ogroman, tako se u njemu pojavljuju nevjerojatne izmišljotine. I odmah se traži krv, nikoga nije briga za analize, realne stavove...
Dobro su vas mediji secirali svih tih mjeseci?
- Idemo mi na neko putovanja, a ja si uzmem knjigu za čitanje. Netko me je uslikao s knjigom na kojoj se vidio naslov koji je otprilike glasio “Kako iz neuspjeha doći do uspjeha”. Jedna psihološka knjiga, tematika koja me zanimala. Kad ono sljedećih dana oni tu knjigu isecirali i izanalizirali do zadnjih detalja tražeći odgovor zašto trener Galatasaraya to čita?
Doista vam je bilo zanimljivo?
- Doma sam donio jedno veliko i predivno iskustvo, jer vodio sam giganta, živio u gradu od 15 milijuna stanovnika, vodio sjajne igrače, zvijezde, bio dio odlične lige. Naučio sam puno u kao trener Galatasaraya, a nadam se da su i oni od mene nešto naučili.
Pretpostavljamo da vam je sada samo odmor na pameti, premda čujemo da vam već stižu ponude?
- Odmor uvijek dobro dođe, zaželio sam se obitelji i mira. Istina je da su mi stigle tri konkretne ponude, ali neću žuriti, želim dobro izabrati sljedeću sredinu u kojoj ću raditi.
Bili ste trener Galatasaraya, teško ćete tako brzo dočekati ponudu kluba takve razine?
- To nije presudno, najvažnije mi je uživati u poslu. Čovjek kao trener možda više može uživati u onom što radi kao trener druge momčadi Hajdukovih kadeta nego kao trener ne znam kako velikog kluba. Naravno da bismo svi mi htjeli voditi Barcelonu ili Real, ali naučio sam da je važno uživati u poslu, da ne treba trčati za velikim ponudama.
Što ako dođe ponuda iz Turske?
- Nemam s tim problema, lako bih se tamo vratio. To je sjajna zemlja, ljudi su odlični, nevjerojatno je koliko vole nogomet, imaju odlične stadione, atmosferu, i tamo je užitak raditi.