Razgovaramo s Filipom Krovinovićem, koji upravo odzdravlja nekome na ulicama Lisabona, navijači prilaze, čestitaju. Pričamo s njim i prisjećamo se kako je prije godinu dana u ovo doba bio u Rio Aveu, malom portugalskom klubu, jedva skupljao minute i razmišljao što napraviti s karijerom. Jedna od opcija bio je i povratak u HNL. Da, bio se spreman i vratiti.
- Znate li kako se ja često sjetim tih nekih detalja iz prošlosti, gdje sam bio, što sam prošao i onda se okrenem oko sebe i vidim gdje sam sad - govori Krovinović uz lagani osmijeh, djeluje uistinu zadovoljno, sretno.
- Ma kako ne bih bio, ja sad doista uživam u životu. U nogometu, u svakodnevici. Živim u prekrasnom gradu, igram u velikom klubu, ide mi dobro. Čudesni trenuci.
Otkad je došao u Benficu život mu se, dakako, promijenio, a tek sad kad je počeo i standardno igrati, pa zabijati...
- Ne bih nikoga želio podcijeniti, ali kakav je Benfica klub! Koja je to veličina. Znam da znate, znao sam i ja dok sam igrao u Rio Aveu, pričali su mi, vidiš u Portugalu na svakom koraku da je to druga dimenzija. Ali mogu ti ljudi pričati i opisivati, tek kad dođeš u Benficu vidiš što je to zapravo. Mene prije nitko nije poznavao, sad jedva prođem ulicom, zaustavljaju me svi, od djece do bakica. Moram priznati da mi je sve teže hodati Lisabonom, ha-ha. Od 10 milijuna ljudi u Portugalu, pet je milijuna navijača Benfice, strašan fanatizam. Mi u Hrvatskoj vjerojatno uopće i nemamo predodžbu koliko je to velik klub i kakva je stvar biti dio toga, igrati u takvoj momčadi. I mene još ponekad prođu trnci kad izlazim na naš stadion, kad kraj sebe vidim igrače koje sam donedavno gledao na televiziji. Uglavnom, presretan sam.
Zabio je gol Estorilu, izborio se za mjesto u prvih 11, Benfica na domaćoj sceni pobjeđuje. A kad je došao na Luz, nije sve krenulo kako je očekivao.
- Morao sam ići na operaciju bruha, praktički, prije no što sam odradio prvi trening s novim klubom. Nisam prošao ni pripreme, naravno da se nisam mogao nadati plodnoj polusezoni. Po tadašnjim mojim očekivanjima, bio sam sretan ako do Božića dobijem priliku, upišem nekoliko nastupa. Međutim, imao sam i sreće, dobio priliku puno ranije, zgrabio sam je, iskoristio i sad sve izgleda svjetlije.
Zbog te operacije nije bio ni prijavljen za Ligu prvaka, u kojoj je Benfica ove sezone doživjela debakl. Ostala je bez boda, uz gol-razliku 1:14, za klub takvog ranga sigurno razočaravajuće?
- Ne znam što bih rekao, kako se to dogodilo, naravno da nitko nije očekivao. Ali, krene ti crni niz, izgubiš jednu, drugu, teško se iz toga izvući. Jasno da je razočaranje, Benfica nije naviknula na takve rezultate, ali, što je tu je. Sad imamo svi skupa još žešći motiv u domaćim natjecanjima, idemo uzeti sve tri krune, prvenstvo i dva Kupa i isprati taj gorak okus. A onda dogodine opet napraviti puno više u Ligi prvaka.
Kad netko igra u Benfici, standardno i dobro, onda je logično da se nada i reprezentaciji.
- Uf, reprezentacija je san od malih nogu, moram li uopće reći da bi to bila velika stvar, još korak više u mojoj karijeri. Svakako se nadam da ću jednog dana odjenuti i taj dres.
Čujemo da je u zadnje vrijeme bio u kontaktu s nekim ljudima iz HNS-a baš na tu temu. S kim, oko čega, je li mu netko spomenuo Rusiju i Svjetsko prvenstvo?
- Da, u kontaktu sam s nekim ljudima iz HNS-a, ali ne mogu reći da su u ovom trenutku ti razgovori vezani uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Naravno, meni je jasno da moram standardno igrati ovako dobro, raditi još jače i bolje i pokušati se izborniku nametnuti svojim igrama. To je jedini put. Ali neću se miješati u izbornikov posao, on je taj koji odlučuje i njegova je zadnja, ja poštujem svaku odluku.
Ipak, mora se priznati da je konkurencija u veznom redu Vatrenih velika, da sad ne nabrajamo sva ta imena, mnogi od tih igrača već su odavno osigurali svoje mjesto na popisu za Rusiju, nije ni ostalo puno manevarskog prostora?
- Ima Hrvatska jaku reprezentaciju, puno dobrih igrača iz velikih klubova, no što se toga tiče, ja se konkurencije ne bojim, niti sam ikad bježao od borbe. Što sam već pokazao kroz karijeru, pa i samim time što sam došao u Benficu i izborio se za minutažu. Sami ste rekli, gdje sam bio prije godinu dana, prije tri mjeseca, a gdje sam sad, kako se sve brzo u nogometu okrene, prema gore ili prema dolje. Tko zna što će se dogoditi u idućih šest mjeseci, kakve će biti promjene u mojoj karijeri, hoću li biti u Rusiji ili ne. U svakom slučaju, dat ću sve od sebe da što više igram u Benfici, napredujem osvojim sve trofeje koje mogu, a hoće li to biti dovoljno za SP... Volio bih biti tamo, ali neću biti razočaran ako se to ne ostvari, nikako.
Koliko je napredovao, igrački, otkad je u Benfici?
- Dosta. Otkad sam u Portugalu, a pogotovo u Benfici, popravio sam defenzivnu igru, premda, osjećam da mogu biti još bolji, odgovorniji. U svim segmentima mogu još napredovati, ali obrambena igra ipak je prioritet.
S kim se u momčadi najbolje slaže?
- Najbliži sam s Branimirom Kalaicom i Andrijom Živkovićem, ali družim se i s ostalima, dobra smo škvadra. Dobro guramo u prvenstvu, treći smo, iza Porta i Sportinga, ali zaostajemo tri boda, to možemo nadoknaditi i vjerujem da i budemo.
Ima u momčadi i Argentince, tu je reprezentativac Salvio, jesu li već krenula podbadanja oko Svjetskog prvenstva?
- Jesu, naravno. Ja sam mu rekao da ćemo ih dobiti bez problema, on da mi nećemo ni proći skupinu, ha-ha. Vidjet ćemo tko će biti u pravu, ja vjerujem u našu reprezentaciju.