Privatna arhiva

Karlo Bručić s djevojkom Teom

OSTVARENI SNOVI

NAPUSTIO JE DINAMO, PROŠAO 'POLA SVIJETA', A DANAS IGRA U DRUŠTVU SVJETSKIH VELIKANA Priča dinamovca iz sjene osvaja: Na kraju ga je tražio i Hajduk!

AUTOR:
    • Predrag Žukina,
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 06.05.2019. u 18:55

  • KARLO BRUČIĆ Zagrepčanin odrastao u Dinamovoj školi igra u japanskom klubu Sagan Tosu. 'Igrao sam protiv Andresa Inieste, Lukasa Podolskog i Davida Ville...'

    Karlo Bručić bio je mladi hrvatski reprezentativac u svim dobnim uzrastima. Dečka koji je odrastao u Dinamovoj školi put je u karijeri odnio na posudbu u Radnik iz Sesveta, zatim u Lokomotivu, gdje je proveo dvije sezone, da bi se na kraju skrasio na Dalekom istoku, u Japanu, u klubu Sagan Tosu. Prije toga dvije je sezone proveo u izraelskom Ashdodu.

    Prilično je “šaren” bio put mladog Zagrepčanina koji igra na poziciji lijevog beka, danas deficitarnoj u A reprezentaciji. Iako je u nogometnom smislu “na kraju svijeta” i iako mu se odlaskom u člana J-1 League, Sagan Tosu, život sasvim “okrenuo”, Karlo uživa u Japanu.

    - Promjena je zaista velika, Japan je sasvim nešto drugo od onoga što sam u karijeri doživio kod nas doma i u Izraelu. U odnosu na Izrael, radi se profesionalnije, trenira puno, i to mi odgovara.

    U prošlu srijedu se dogodila promjena u klubu koji je nakon devet kola s pobjedom i remijem zadnji na tablici.

    - Trener, Španjolac Lluís Carreras dobio je otkaz jer realno imamo problem s rezultatima. Zadnji smo, on je od početka prvenstva mijenjao sistem, formacije i stalno je “šarao”. Ne mogu reći da mi je žao što je otišao jer sam i ja, nakon što sam bio odličan i imao najveću minutažu od svih, na kraju završio na klupi i nisam igrao zadnje tri utakmice. Klub traži novog trenera iz Europe, sad nas vodi Koreanac, dosadašnji Carrerasov asistent.

    Privatna arhiva

     

    Bručić se nada boljim danima, inače će vrlo brzo početi razmišljati o promjeni sredine, iako mu je u Japanu odlično.

    - Sve je ‘naj, naj’. Sa mnom u klubu igra Nino Galović, uz nas od Hrvata u Japanu još je samo Matej Jonjić u Cerezu iz Osake. Šteta što je Mihael Mikić prestao igrati. U usporedbi s Izraelom, Japan je čudo. Kao nogometaša svi te prepoznaju na ulici, osjećaj je zapravo odličan. Samo da nas još krene i da opet više igram - ostao bih ovdje. Ljudi su neviđeno kulturni, nema šanse da nas netko vrijeđa zbog rezultata. Navijači su nedavno na društvenim mrežama kritizirali trenera i upravu, ali to je sve.

     

    Život u Japanu ipak donosi neke probleme.

    - Gotovo nitko ne govori engleski i to je malo problem. Kad u trgovini nešto želim kupiti, pokazujem sliku onoga što trebam. To je bilo malo frustrirajuće, ali sad je već lakše. Vozi se na lijevoj strani, no već sam se naviknuo, kao i na to da se u restoranima jede štapićima. U vrlo kratko vrijeme naviknuo sam se i na hranu, koja mi je na početku bila čudna. Pravi sam ‘Japanac’. Ponovit ću, ako se poprave stvari u rezultatskom smislu i budem li opet igrao kao na startu prvenstva, rado ću ostati. Imao sam lani ponudu iz Hajduka i BATE Borisov bio je u igri, kao i neki klubovi iz Turske.

    Kako “diše” Nino Galović?

    - Doveden je kao prvi stoper, pojačanje, a onda se ozlijedio, oporavio, pa opet ozlijedio i dugo nije igrao. Sad je opet ‘unutra’...

    Kako se dogodilo da je Karlo ispao iz prve postave?

    - Bio sam u momčadi kad smo pobijedili onu jednu utakmicu i kad smo remizirali, kao i u kup utakmicama kad smo pobijedili. U Japanu se, naime, igraju dva kupa, državni i ‘ligaški’. Trener mi je rekao da je to zbog ‘kvote’ stranaca (pet po utakmici). Vidjet ću što će se dogoditi sada, kada je smijenjen.

     

    Karlu u Japanu zaista nije loše.

    - Tu mi je sad djevojka Tea, ona je iz Splita. Još će ostati mjesec dana, pa ide doma. Ovdje može biti samo tri mjeseca, takav je zakon, pa će se vratiti. Nikad mi nije dosadno, radim, treniram maksimalno. Tosu je mali grad, nešto kao Zaprešić. Stalno sam u prirodi, išao sam u Hirošimu, posjetiti tu svjetsku znamenitost. Bio sam kod zgrade koja je ‘preživjela’ atomsku bombu 1945. (Kupola Genbaku, nap.a.), a vidio sam i stablo eukaliptusa koje je također preživjelo nuklearnu eksploziju. Kad se zaželim velikog grada odem do Fukuoke koja je na pola sata. Sve u svemu, nemam se na što žaliti.

    Karlo je sa svojih 27 godina dosta prošao, no poseban mu je “gušt” što je suigrač velikom španjolskom igraču Fernandu Torresu, svjetskom prvaku iz 2010., dvostrukom europskom prvaku iz 2008. i 2012. te osvajaču Lige prvaka s Chelseajem...

     

    - Velik čovjek, pravo je zadovoljstvo igrati s njim. Sve je osvojio, a tako je normalan. S 35 godina prvi je u teretani, zadnji odlazi s treninga, pravi je uzor i djeci ovdje. Nije još zabio ove sezone, zabili smo samo jedan gol dosad i neće ga. Teško mu je jer se uglavnom branimo i ne dobije možda ni dvije prave lopte po utakmici. I on je zadnju utakmicu bio na klupi, valjda će i njemu krenuti. U odličnim smo odnosima. Nedavno sam bio na videopozivu sa Zagrebom, s prijateljem Antonijem Škrbom nakon treninga u svlačionici i Fernando je onako šeretski upao u kadar i počastio Antonija sočnim ‘balkanskim pozdravom’, onim koji uključuje seks i ‘roditeljicu’ onoga koga pozdravljaš, a nije mu mjesto u novinama. Antonio je bio šokiran.

     

    Karlo je, pak, bio šokiran kad je njegov Sagan Tosu u 2. kolu igrao protiv Vissel Kobea.

    - Istina, igrao sam protiv Andresa Inieste, Lukasa Podolskog i Davida Ville. Bilo je čudno, bio sam sretan i uzbuđen. Pobijedili su nas sa 1-0 golom Ville, praktički smo si sami zabili gol, a mogli smo uzeti bod protiv takvih igrača. Bila mi je to jedna od boljih partija otkad sam u Japanu.

    Karlo se nada da će biti još takvih “predstava” i možda će, ne odnese li ga karijera dalje, u Japanu zaraditi status kakvog je u redovima Sanfrecce Hiroshime ostvario Mihael Mikić...

    Tagovi
    Iz drugih medija