Bugarski as koji je besmrtnost stekao nastupajući pod hrvatskom zastavom

Nikolaj Pešalov ime je koje u hrvatskoj sportskoj povijesti zauzima posebno mjesto. Bugarski dizač utega Hrvatskoj je donio zlatnu medalju na Igrama 2002. u Sydneyu. Rođen u Pazardžiku 30. svibnja 1970. godinama je nastupao za Bugarsku, no istinsku sportsku besmrtnost stekao je pod hrvatskom zastavom.

U Hrvatsku ga je doveo Boris Čavka, koji je vodio splitski KDU Dalmex. Čavka je znao da Pešalov nije zadovoljan načinom na koji je bio tretiran u Bugarskoj, pa je pronašao način da ga dovede u Hrvatsku. I bio je to pun pogodak. Pod našom zastavom bio je olimpijski pobjednik (donio nam je drugo olimpijsko zlato u povijesti), ali je osvojio i tri svjetska srebra, te četiri europska zlata. Inače, u karijeri je bio 12 puta prvak Europe, 5 puta prvak Svijeta, a 12 puta rušio je svjetske rekorde. Prije Sydneya imao je srebro iz Barcelone i broncu iz Atlante, a Hrvatskoj je donio još jednu olimpijsku medalju, brončanu 2004. u Ateni.

U Sydneyu je Pešalov osvojio zlato u fantastičnoj atmosferi. Na tribinama je bilo pregršt naših navijača koje je predvodio Goran Ivanišević, u to vrijeme predsjednik Dalmexa. Goran je kupio 35 ulaznica i podijelio ih našim sportašima. Tamo su - među ostalima - bili tenisači Ljubičić i Ančić, tenisačice Talaja i Majoli, atletičari Mustapić (koji je na slavlju nosio Pešalova) i Blanka Vlašić, četvorka iz srebrnog veslačkog osmerca (Franković, Siniša Skelin, Vujević i Smoljanović).

Nakon završetka natjecanja i osvojene zlatne medalje Nikolaj je slaveći zlato za Hrvatsku kazao:

"Bio sam sjajno pripremljen, vjerovao sam u sebe i svoje mogućnosti. Došao sam u Split na nagovor Čavke i to se pokazalo kao pun pogodak. Posebno mi je žao mog dragog prijatelja i ljutog konkurenta Sulejmanoglua (trostruki olimpijski pobjednik koji je tog dana kiksao), jer ga znam skoro 16 godina. Ovo je moja medalja, ali i Goranova, moga trenera, moga kluba, mojih prijatelja, medalja osvojena za Hrvatsku. Hvala svima koji su me došli bodriti."