Povodom 80. rođendana Sportskih novosti donosimo vam najzanimljivije priče iz svake godine nađeg izlaženja. Na redu je 1985.
”Ambijent dvorane dostojan finala. Prepuna nova dvorana u Pireju ugostila je dva najbolja klupska sastava Europe. Među 16.000 gledatelja, našlo se i 3000 navijača iz Jugoslavije, koji su u Atenu došli vlakovima, avionima i automobilima. Bili su od neprocjenjive vrijednosti za pomoć Ciboni, za pomoć Vukovima iz Tuškanca... Ključni trenutak utakmice dogodio se u 30. minuti. Fernando Martin tek što je ušao u igru napravio je petu ličnu grešku. I ona konstatacija da bez jednog igrača iz petorke nije Real više ubojit pokazala se točnom. Strah se uvukao u njihove redove, a ono što su u obrani odigrali Nakić i Knego dugo već nije viđeno na parketima Evrope. Skakali su, blokirali, skapali, a Dražen Petrović i njegov brat Aco igrali su sjajno u napadu. Trpali su Cibosi koš za košem. U srijedu 3. travnja u 19.24 zlatnim je slovima upisano ime Cibone u velikane evropske klupske košarke.”
Tako su kolege Jovan Kosijer i Neven Bertičević pisali iz Atene u toj velikoj pobjedi Cibone. Vraćali su se zajedno s igračima u boeingu 727 kada im je pilot javio da ih na Plesu čeka oko 10 tisuća navijača, da je tamo već prava ludnica. Naravno da je slavlje potrajalo dugo u noć.
Te je sezone Europa do kraja upoznala Dražena Petrovića koji je nekoliko puta suparnicima utrpao po 44 poena pa je dosta suparnika ušlo u njegov “klub 44”. Zagreb je bio potpuno zaluđen Draženom, a Dražen je bio potpuno zaluđen košarkom. Što je priznao i kolegi Bertičeviću u velikom intervjuu.
“Volim djevojke, ali poslije košarke” bio je naslov teksta u kojem je Dražen opisivao svoje prve korake. “Išao sam za bratom Acom i već sa 9 godina igrao sam za kadete koji su imali 12. Sa 14,5 godina odigrao sam prvu seniorsku utakmicu, tako da sada kada imam 20 godina, mogu reći da je iza mene već četiri, pet seniorskih sezona. Uvijek sam bio korak, dva ispred konkurenata. U Šibeniku sam zbog škole morao trenirati u šest ujutro. Prazna dvorana, lopta i ja. Nije mi smetalo, dapače, jer nikada nisam zadovoljan s onim što odigram, jer znam da uvijek mogu bolje.” Aco mu je kako je istaknuo bio i prvi uzor. “Trpao je tada po 50, bio je fantastičan strijelac. Inače, bolji od svih bio je Krešo Ćosić, a meni se sviđao i Slavnić.” Dražen je bio i vrlo uzoran student, jer je bio svjestan da samo 10 posto igrača dobro živi od košarke. Za sve koji nisu imali priliku živjeti u Draženovo vrijeme možda je najbolji opis toga vremena rečenica: ”Dražen je bio pokret, bio je mnogo više od košarke.”
Cibona je u ovoj godini osvojila i prvenstvo i Kup Jugoslavije.
Komentari
0