Povodom 80. rođendana Sportskih novosti svaki dan vam donosimo najzanimljivije priče svake godine našeg izlaženja. Na redu je 1987.
Bila je to nezaboravna godina za nogometaše, košarkaše i rukometaše uzrasta U-20 jer sve tri selekcije na svjetskim su se prvenstvima zakitile zlatom!
Talenti “bubamare” proslavili su se u Čileu. Izbornik je bio Mirko Jozić, a s “ove strane” itekako zorno participirali su Robert Jarni, Igor Štimac, Dubravko Pavličić, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban i Davor Šuker, na klupi dežurao Tomislav Piplica, a da se konkurencija prorijedi u korist “istoka”, u vojsku je iznenada spakiran Miroslav Žitnjak... YU majstori pobjedom su riješili svih šest utakmica: Čile 4:2, Australija 4:0, Togo 4:1, Brazil 2:1, DR Njemačka 2:1, SR Njemačka 5:4 penalima poslije 1:1. Najboljim igračem proglašen je Prosinečki, prvim do njega Boban, koji je zbog kartona propustio finale. Među sucima zastupnik je bio Stipe Glavina.
Stvorena je fenomenalna generacija “Čileanaca”, s momcima koji su u međuvremenu postali oslonci svojih nacionalnih vrsta. Rado i s mnogo razloga spominjani i danas.
Pod obručima se slavilo u Italiji. Svetislav Pešić na raspolaganju je imao kvartet snova: Toni Kukoč - Dino Rađa - Vlade Divac - Saša Đorđević. Na minu su im naletjeli svi, ovim redom: Kinezi 126:79, Nigerijci 126:82, Australci 86:73, Amerikanci 110:95, Portorikanci 139:100, Nijemci 89:64 te u finalu ponovo Ameri 86:76.
Vodećim pojedincem turnira imenovan je Kukoč, koji je u prvom srazu SAD-u sprašio 11 trica iz 12 pokušaja, ukupno 37 poena:
- Sve je ulazilo, kao da bacam u kadu!
U drugom dvoboju posvetili su mu posebnu pozornost i naoko uštopali (polučio devet koševa), ali su se zahvaljujući okupiranosti “Pink Pantherom” razmahali Rađa sa 20 koševa i 15 skokova te Divac sa 21 košem i 10 skokova.
Suparnike je vodio karizmatični Larry Brown, nastupali su kasniji NBA asovi Gary Payton, Larry Johnson, Brian i Scott Williams. Kao da i nisu, nije im bilo pomoći.
Vršnjaci s rukometnog terena briljirali su u domaćem ambijentu, riječkom. I taj slijed trijumfa stvarno je impozantan: Republika Koreja 27:25, Rumunjska 27:24, ČSSR 23:22, Mađarska 24:21, Norveška 28:21, SSSR 19:18, nakraju pak Španjolska 28:26.
Šef stožera bio je Kasim Kamenica. Naj igrač i strijelac Iztok Puc, kojem su najčešće asistirali Vladimir Jelčić, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Ratko Tomljenović i Bruno Gudelj.
- Koliko smo karakterno jaki, dokazuje i podatak da smo skoro svaku utakmicu riješili u 2. poluvremenu, ne gubeći ni koncentraciju ni snagu - podvukao je Puc.
Velike pohvale zaslužila je i publika, uvijek brojna i grlata.
Razumije se da ta tri zlatna odličja nisu slučajna. Ovo podneblje oduvijek vrvi nadarenošću, poglavito za sportove s loptom u kojima se traži ne samo spretnost, umijeće i brzina, nego i specifična maštovitost ujedinjena s neumoljivošću. Važan faktor bila je i kompaktnost, neovisno o nacionalnoj heterogenosti; zna se da sportaši najlakše prebrode različitosti toga tipa, što im služi na čast. Da su barem svi kao oni...
Komentari (0)
Komentiraj