Godina je bila u znaku 5. svjetskog prvenstva u nogometu koje se u lipnju održavalo u Švicarskoj. Diljem Jugoslavije svi su s nestrpljenjem čekali početak prvenstva jer se i Jugoslavija plasirala na završni turnir. Bila je u prvoj, od četiri skupine, zajedno s Francuskom, Brazilom i Meksikom. Početak je bio uspješan.
“Prva vijest s nogometnog borilišta u Švicarskoj izaziva radosno uzbuđenje: Jugoslavija se oslobodila prve prepreke na putu do četvrtfinala. Na Stadionu Pontaise naša reprezentacija polučila je krupnu međunarodnu sportsku pobjedu, svladavši reprezentaciju Francuske”, izvještavao je Zvone Mornar, urednik nogometne rubrike iz Lausanne.
Francuska je svladana 1:0, golom Milutinovića. U iščekivanju druge utakmice, njemački sportski list Sport Beobachter objavio je zanimljivu karikaturu pod naslovom “Šest bisera svjetskog prvenstva” među kojima se našao i naš Zlatko Čajkovski.
U drugoj utakmici skupine Jugoslavija je igrala protiv Brazila, a Narodni sport ovako je opisao tu utakmicu:
“Zaslužili smo pobjedu protiv odličnih protivnika. Vukas najbolji igrač na terenu. Sjajna igra Horvata. Mitić, Čajkovski i Boškov izvrsno izvršili taktičke zadatke. Beara branio fenomenalno. Strijelac našeg gola Zebec.”
Završni rezultat 1:1 postavio je legendarni Didi. Brazil je bio arhiviran, i znalo se da će Jugoslavija u četvrtfinalu igrati protiv Mađarske ili Njemačke. Četiri dana kasnije, nakon rapsodije mađarske zlatne generacije i 8:3 protiv Zapadne Njemačke (“Madžari su u današnjoj igri bili nenadmašivi”) protivnik u četvrtfinalu bila je Zapadna Njemačka.
27. lipnja odigrano je četvrtfinale, gdje je Jugoslavija ispala i izgubila 2:0 protiv Zapadne Njemačke.
“Javljamo se direktno sa stadiona Charmilles u Ženevi, u času kad igrači Jugoslavije i Njemačke napuštaju teren. Umorni, oznojeni, blijedi u licu, oni hitaju svlačionicama, da se odmore, da odahnu. Naši igrači izgledaju kao ljudi, kojima još uvijek nije jasno da je Jugoslavija odigrala posljednju utakmicu svjetskog prvenstva. Naši reprezentativci teško se mire činjenicom, da su u dramatskoj borbi u kojoj su u mnogočemu nadvisili svoje protivnike, ipak poraženi 2:0.”
Jugoslavija je ispala, ali polufinale je bilo u bojama srednjoeuropskih reprezentacija. Samo je Urugvaj “kvario” sliku. Ali Mađari su zasluženo u polufinalu svladali prvaka svijeta. “WM svladao dijagonalu”, pisale su novine nakon pobjede Mađara 4:2. Drugi, srednjoeuropski, finalist postala je Zapadna Njemačka koja je nanijela “katastrofalan poraz” Austriji (6:1).
U finalu, 4. srpnja, po kišovitom i mutnom vremenu, dogodilo se “čudo u Bernu”. Nijemci su postali prvaci svijeta “nakon velike i ogorčene finalne borbe Madžari pretrpjeli poraz 3:2”.
“Bližio se kraj utakmice. Stadion je bio na nogama. Madžari, izmučeni i iznureni krenuli su u posljednje napade. Oni danas nisu mogli svladati velikog vratara Tureka, sjajnu, monolitnu obranu čete Seppa Herbergera, koja je dala partiju života. U času prave opsade njemačkih vrata došao je jedan od onih tako krasnih i tako opasnih protunapadaja, koje Nijemci iz utakmice u utakmicu demonstriraju. Helmut Rahn, desno krilo, sačuvao je izvanrednu hladnokrvnost, prebacio Grositsa, lopta je ušla u mrežu i to je bio pobjedonosni zgoditak, kraj sigurno najdramatičnije borbe na V. svjetskom prvenstvu.”
Komentari (0)