Djevojka iz "centra svijeta" ispisala je jednu od najluđih priča u povijesti hrvatskog sporta

Kad su se radile procjene i prognoze uoči Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016., malo je tko obraćao pažnju na jednu 21-godišnju djevojku iz Ludbrega. Bronca koju je osvojila nekoliko tjedana ranije na Europskom prvenstvu u Amsterdamu nije bila dovoljan argument da se nađe na brojnim popisima hrvatskih kandidata za medalje koji su tada posvuda objavljivani, a ruku na srce, mnogima je to njezino treće mjesto i potpuno promaklo. Mlađahnu atletičarku to nije bilo previše briga, ona je otputovala u Brazil svjesna da je sposobna za velike stvari.

Kad se dva tjedna kasnije vraćala kući, više nije bila anonimka, svi su tog 18. kolovoza 2016. naučili tko je - Sara Kolak. Djevojka iz "centra svijeta" ispisala je jednu od najboljih i najluđih priča u povijesti hrvatskog sporta, na Olimpijskom stadionu u Riju lansirala je koplje do zlata i izazvala nevjericu i među hrvatskim ljubiteljima sporta i među svojim suparnicama. Samo ona nije bila iznenađena.

- Iskreno, mi smo to planirali, trenirali smo za to. Psihički smo se i fizički pripremili, dala sam sve u taj hitac. Rekla sam si "ak‘ buš u 12 najboljih, a ak‘ se nemreš borit‘ za medalju, kaj ćeš tamo?" Stisni zube i bori se. Nisam se zadovoljila finalom, željela sam više. Ako ti medalja nije cilj, ne znam kaj bi bilo.

FRANCK FIFE Afp

Tako je govorila Sara neposredno nakon najvećeg trenutka u karijeri, trenutka kojim se upisala u sportsku besmrtnost i među najveća imena u povijesti hrvatskog sporta.

U olimpijskim kvalifikacijama bacila je hrvatski rekord (64,30) i to u zadnjoj seriji, kad je već bila na rubu ispadanja, pa onda u finalu još jednom izvukla iz sebe najdulji hitac karijere (66,18). Tako to rade rođeni pobjednici, najbolji su kad je najvažnije.

- Mogu ja pokušavati koliko hoću, ali imam osjećaj da nikad neću moći opisati sve te emocije. I kad se sve sleglo, a trebalo je za to vremena, i dalje mi je sve to neopisivo. Ali, valjda su baš zato Olimpijske igre toliko posebne da nema pravih riječi kojima bi se mogle opisati.

Sara Kolak i Rio de Janeiro, priča za sva vremena...