Svi mi koji pratimo sport znamo što smo radili tog 9. srpnja. Bili smo prikovani za tv-ekrane i po običaju živcirali se do, prvi put, sretnog kraja. Ivanišević - Rafter 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Četvrti pokušaj i napokon uspjeh u godini kada mu nitko nije davao ni mrvicu šanse. Stigao je s pozivnicom, bio je tek 125. igrač na svijetu. No, ta dva tjedna bio je NAJBOLJI.
“Prva misao bila je ‘sad se moram rasplakati’. Zar to nije normalno kada onaj kojeg toliko voliš osvoji nešto veliko, najveće, kada netko koga toliko voliš, onda kad su već svi pitali ‘zašto taj čovjek još igra tenis’, ode do kraja i ostvari san. Konačni san.
I onda je sve počelo, svi smo plakali, a slika je uvijek bila ista. Goran Ivanišević sjedi na stolcu i prvi put, u četvrtom pokušaju, neće izaći kao poraženi finalist. Tata Srđan i Nikola Pilić zagrljeni, trenutak ranije i Goran je bio tamo, u loži. Tren kasnije nazvao je Željko Franulović, ‘nije mogao govoriti koliko se gušio u suzama’, reći će Srđan. I nismo samo mi, nego svi ostali koji su ostali u ponedjeljak, svi koji su bili blizu...
- Toliko sam mu dosađivao, uporno i uporno. ‘Bože, daj mi još jednu priliku. Samo još jednu. Molim te’. Valjda sam mu se popeo na glavu, pa je rekao: ‘evo ti još jedna prilika. Dokaži da si muškarac’.
Na kraju dana, najvećeg ponedjeljka u Goranovoj karijeri, najvećeg u novinarskoj karijeri svih nas. Gospodin gore rekao je - GORAN.
Kakva je ovo priča. Goran Ivanišević 125. na svijetu, jedini s pozivnicom pobjednik jednog Grand Slam turnira. Jedini je bio u finalu. Nikad nije bio takav, toliko smiren. Prvi put, prvi put u karijeri rekao je:
- Mislim da imam dobar ždrijeb.
Srđan zna najbolje zna. A vidio je ono što smo svi vidjeli...
- Slika čovjeka koji je pronašao mir, unutrašnji mir.
Devet godina nakon što je igrao prvo od četiri finala. Sjetio se kad je servirao za meč. Kad je na dvije pogodio dvije duple.
- Neće valjda opet, neće valjda opet. Pogledao sam gore i rekao: ‘Bože, što sam ti napravio, zašto opet?’
Onda se ukazao gospodin i rekao: GORAN.
- Još jedan tanjur za drugo mjesto. To bi me ubilo.
Najveći tenisač koji nikada nije osvojio Grand Slam turnir. Godinama se vrtjela ista priča. Nema više, nema je više. Zaboravite...
Suze, emocije, preplavile su sve, Goranov pobjednički govor i pobjeda posvećena Draženu Petroviću dodatno je rasplakala sve njegove obožavatelje, a Split... Split mu se naklonio, 150.000 ljudi dočekalo je svog junaka.”
Janica prvi put osvojila veliki Kristalni globus: ‘Skijala bih na glavi‘
Stigla je u Åre sa 39 bodova prednosti ispred Renate Götschl. Ostvarila je osam slalomskih pobjeda u nizu i očekivala se velika borba do posljednje utrke, tim više što se Janica Kostelić ozlijedila na utrci otvorenog prvenstva Hrvatske, teško je pala i nastradalo je rame te koljeno. Međutim, Janicu to nije moglo zaustaviti. “Skijala bih na glavi”, rekla je tada. I krenule su sa spustom, u kojem je Götschl trebala nadoknaditi minus, ali nije. Austrijanka nije izdržala, pala je, pa je naša heroina ostala prva... Drugi dan vožen je super G, Janica se ponovo pokazala čvršća i zauzela je sedmo mjesto, a Götschl je bila osma, prednost je porasla na 43 boda uoči slaloma i veleslaloma. Götschl nijednu utrku nije završila, Janica je još bila 11. u slalomu i Hrvatska je prvi put dobila pobjednicu Svjetskog kupa, veličanstven rezultat za državu s dvije žičare.
“Devetnaestogodišnja Zagrepčanka u švedskom Åreu ostvarila je cilj koji je Kosteliće vodio svih tih godina - biti najbolji, biti ispred svih. U svojoj tek trećoj sezoni u Svjetskom kupu, tek nešto više od godinu dana nakon teške ozljede kada su stradala četiri ligamenta desnog koljena, Janica je dohvatila zvijezde.
- Želim osvojiti olimpijsku medalju i jednog dana Svjetski kup - mirno i staloženo ispričala nam je tada 15-godišnja Janica na padinama svog Sljemena.
Bila je klinka koja obećava, klinka koja nije imala pravu suparnicu u dječjem skijanju, dvostruka pobjednica Topolina i Pinocchia.
- Skijanje volim više od svega na svijetu, ne mogu zamisliti život bez njega - druga je rečenica koja je obilježila njezin put.
Da se tog trenutka ostavila skijanja, Janičino ime zauvijek bi ostalo upisano u povijest.
Janica Kostelić - pobjednica 12 utrka u Svjetskom kupu.
Janica Kostelić - osam puta uzastopno prva u slalomu.
Janica Kostelić - najbolja slalomašica i osvajačica Svjetskog kupa u sezoni 2000/01.
Janica Kostelić - prva pobjednica u novom mileniju.”
Zvonimir Boban okončao karijeru
Nakon samo četiri nastupa za Celtu, u koju ga je posudio Milan, Zvonimir Boban okončao je karijeru.
- Bili su uporni i zaista sam htio u velikom stilu odigrati sezonu za kraj i u lipnju sa 33 godine kazati “zbogom” nogometu - objasnio je razlog napuštanja Milana.
Međutim, u Vigu se situacija nije rasplela kako je želio.
- Trener Fernandez mi je u početku najavljivao neke ideje, a kada sam došao, ispalo je drukčije. Dok sam u startu mogao prihvatiti doziranje jer sam novi, još nedovoljno fizički spreman, nakon dva mjeseca stvari su postale jasnije. Meni nije potrebno, niti to želim, dokazivati se u 33. godini, igrati sporadično kao da sam na početku karijere. Takav sam status mogao imati ostankom u Milanu - zaključio je svoju veliku karijeru Boban.
Osim Bobana, te godine karijeru su okončali Sergej Bubka, Javier Sotomayor i Iztok Puc.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....