Kako to u pravilu biva, u godini nogometnog svjetskog prvenstva život staje. Točnije, preusmjerava se samo na nogomet, a poglavito u državama koje imaju svoju momčad na planetarnom skupu. Tako je bilo i 1962. na jugoslavenskim prostorima. U Čile je odaslana skupina nogometaša, kojima je javnost silno vjerovala. To se vrlo dobro moglo razaznati po pozornosti s kojima je SN pratio nadmetanje. Prvih 8 stranica bilo je posvećeno skupu u Čileu. Na rečenicama, na tekstu se nije štedjelo. Jest zato na fotografijama. Primjerice, u pravilu bi na prvih sedam stranica bila samo jedna fotografija?! Ona s naslovnice.
“Fritz Walter: Jugoslaveni bi mogli biti svjetski prvaci samo kada bi prestali umirati u ljepoti.”
Samo isječak SN iz Čilea ‘62. koji naslućuje kvalitetu igara tadašnje momčadi. Posebno nakon što je u Arici poražena Zapadna Njemačka 1:0 u četvrtfinalu, golom Radakovića u 85. minuti. U europskom polufinalu Čehoslovačka slavila je 3:1, a SN radije citira pariški L’Equipe, koji možda savršeno pogađa u metu.
“Jugoslavija je posustala nadomak cilja. Jugoslavenski nogometaši davali su ton jučerašnjem susretu protiv Čehoslovačke i široko dominirali, naročito u drugom poluvremenu. Međutim, njima uvijek nešto nedostaje u odlučnim momentima...”
Na koncu je i Čile pobijedio, osvojio broncu pobjedom 1:0, iako je četvrto mjesto bilo grandiozan uspjeh. No, jedno je zanimljivo.
”Ugledna talijanska La Gazzetta dello Sport uvrstila je čak četvoricu naših igrača u ekipu Prvenstva: Šoškića, Jusufija, Šekularca i Markovića”, navodi SN iz Čilea te nastavlja:
“Prema Daily Telegraphu, dvojica su Jugoslavena imenovana u najboljih 11, Šekularac i Jusufi”.
Ono što je zanimljivo, pomalo nestvarno, nitko u SN sve do pred kraj te godine, samo pokojom riječju nije spomenuo da je Dražan Jerković s četiri gola bio jedan od ukupno šest najboljih strijelaca (Vava, Garrincha, Florian Albert, Leonel Sanchez i Vladimir Ivanov). Legendarni Draža Jerković veći je medijski tretman dobio glede opisa povratka:
“Imali smo predviđeni povratak za 22. VII, kada nam je dan ranije došao trener i rekao: ‘Pakirajte se brzo ako hoćete stići na raniji let. Otvorilo nam se.’ Spremili smo se za pola sata. Kada smo sletjeli doma, oblio nas je hladan znoj. Onaj avion kojim smo mi trebali letjeti za Pariz se srušio!”
Komentari (0)