Kukočeva godina, klupski i reprezentativni prvak Europe, najbolji sportaš Hrvatske

“Osnovan je Hrvatski olimpijski odbor.

Utorak, 10. rujna 1991. Povijesni dan za hrvatski sport. Jedna davna želja pretvorena je u stvarnost.

Fanfare, hrvatska i olimpijska zastava pod svodom zagrebačke ljepotice Esplanade, uzbudljiva hrvatska i olimpijska himna... U vrijeme surove hrvatske jave, obilježene agresijom, nasiljem i zločinima, borbom za samostalnost i suverenost naše domovine, kao i za međunarodno priznanje Republike Hrvatske, sportaši, sportski djelatnici i prijatelji sporta izrekli su čvrstu volju da uključe Hrvatsku pod svojim imenom u svjetski sport. Inicijativa za takvo što potječe s kraja prošlog stoljeća, a zadnjih nekoliko mjeseci intenzivirana je do te mjere da je eto oživotvorena. S nadom i uvjerenjem da će je Međunarodni olimpijski komitet akceptirati u što kraćem vremenu pa da hrvatska zastava zavijori nad glavama naših najboljih sportaša, na skupu najboljih na svijetu, već u Barceloni 1992. godine.”

Mjesecima ranije u Hrvatskoj je počeo rat, a rat je vođen i na sportskom polju...
“Krizni štab Hrvatskog nogometnog saveza održao je izvanredan sastanak povodom odluka Predsjedništva Konferencije Nogometnog saveza Jugoslavije od 7. kolovoza. Nakon trosatnog zasjedanja zaključeno je:

- Odluka Predsjedništva Konferencije samo je nastavak ustaljene prakse donošenja nezakonitih odluka na štetu HNS-a, hrvatskih klubova i sportaša te još jedna potvrda opravdanosti našeg zahtjeva za razdruživanjem.”

Paralelno s odvajanjem od jugoslavenskog sporta pokretala su se prvenstva Hrvatske. Prvo nogometno krenulo je u rujnu ‘91. nakon što je održan turnir “Slobodna Hrvatska”, koji je osvojio zaprešićki Inker.

“Počelo je, počelo! Iako bezumni rat još bjesni Hrvatskom, najkvalitetniji su nogometaši prekinuli silom nametnutu stanku, odigrana je prva utakmica turnira ‘Slobodna Hrvatska ‘91’. U Varaždinu su se ogledali domaći Varteks i HAŠK Građanski, pobjeda 2:0 je pripala iskusnijem, renomiranijem gostu. No, nipošto lako! Naprotiv, Zagrepčani su se i te kako namučili da bi došli do prvih bodova, ambiciozni domaći nogometaši sasvim su se ravnopravno nosili s protivnikom ugledna imena, na žalost u ovom trenutku ne baš i uglednih nogometnih znalaca.”

Nakon jako nategnute atmosfere hoće li će se 43. finale nogometnog Kupa Jugoslavije između Crvene zvezde i Hajduka odigrati, sve je riješeno na najbolji mogući način i akteri oba kluba istrčali su na teren Stadiona JNA...

Opuštena igra Crvene zvezde osvetila se Beograđanima u 66. minuti. Hajduk je poveo sjajnim pogotkom Bokšića.

Poslije pogotka sve je manje bilo nogometa, a sve više svađe, preoštrih startova, čak i tučnjave. Nakon gotovo svakog starta dolazilo je do gužve pa se ova korektna utakmica pretvorila u incidentnu.

Sva kasnija nastojanja da Zvezda dođe do pogotka nisu donijela ploda i Hajduk je napravio pravu senzaciju - u Beogradu je nadigrao i pobijedio veliku Crvenu zvezdu i deveti put osvojio Kup Jugoslavije.

U utorak navečer (25. lipnja), negdje oko “Zdravomarije”, kada je proglašena samostalna hrvatska država, Dinamovo ime visjelo je na tankoj niti i trebalo je samo nekoliko riječi budućeg predsjednika dr. Josipa Šoića da se “crveni starac” prevrne u grob. U 20.05 sati Dinamo je preimenovan u HAŠK Građanski, za što je glasalo 16 skupštinara, dok su trojica bila protiv - “huligan, legenda i kapitalist”, odnosno točnije: predstavnik BBB Saša Kos, Velimir Zajec i Željko Baotić, biznismen iz Frankfurta. Minutu kasnije je Željko Baotić, čovjek izrastao na jastuku njemačke demokracije, podnio ostavku, ali je dvadesetak minuta kasnije ta odluka, nabijena uzburkanom naravi mladog poslovnog čovjeka, povučena.

Na kratkoj sjednici novokomponiranog Izvršnog odbora za prvog predsjednika HAŠK Građanskog imenovan je dr. Josip Šoić, dopredsjednik će u prvom mandatu biti Željko Baotić, dok su ostali članovi odbora: Mato Erjavec (Lutrija Hrvatske), Marijan Rajić (WECO, Graz), Gordan Radin (Skupština grada Zagreba), Velimir Zajec (članstvo) i Mirko Barišić (Siemens). Komemorativni govor “pokojniku” održao je najpoznatiji zagrebački povjerenik Dinama Juraj Blažeković.