
Povodom 80. rođendana Sportskih novosti donosimo vam najzanimljivije priče iz svake godine našeg postojanja. Na redu je 1975.
Cijela zemlja tih dana je živjela zajedno s njima. A oni nisu ostali dužni. Košarkaška reprezentacija Jugoslavije u Beogradu je obranila naslov prvaka Europe. U posljednjoj utakmici svladali su SSSR sa 90:84. U briljantnoj večeri Dragana Kićanovića (22 poena), još jednoj sjajnoj izvedbi najboljeg košarkaša turnira, Kreše Ćosića, uživalo je 6.500 ljudi u Pioniru.
”Veliki je to trenutak košarkaške povijesti, veliki je to trenutak za sve prijatelje sporta u Jugoslaviji. Jugoslavija je još jednom najbolja u sportu koji dokazuje da je najpopularniji na svijetu. Savladali smo velikog protivnika u zadnjoj, 42. utakmici 19. prvenstva Europe. Jugoslavija je bila bolja za nijansu, za detalj - imala je košarkaše koji su joj srce stavili na parket, imala je publiku koja je svoje srce dala - za plave. I možda i najveći detalj - Dragan Kićanović. Neka se ne ljute drugi, on je znao pobijediti sebe. Mladić je imao teško ozlijeđen mišić, legao je na bolesničku postelju, primio injekciju, tri dana nije pošteno oka sklopio. No, pobijedio je svoje tijelo, a onda - svih 40 minuta žestoko ubadao SSSR. Pa čak i pod kraj utakmice, pa čak i onda kada je naša pobjeda došla u pitanje, pa čak i onda kada bi svakome drugome, a ne samo njemu sa 22 godine, drhtala ruka. Onda su i Sovjeti priznali da su poraženi od boljeg protivnika. Krešimir Ćosić je izborio prevlast pod obručem, Slavnić i Kićanović, njihove zamjene Plećaš i Delibašić, Šolman i Dalipagić, Jerkov i Žižić - kombinacija mladosti i iskustva, znala je koristiti svaki pedalj terena, svaku sekundu igre, znala je za pobjedu. Junaka je na pretek, onakvih kakvima smo se uvijek dičili, sjajnih majstora košarke, sjajnih igrača koji će ostati dugo, dugo vremena neponovljivi. Ima pravo Krešimir Ćosić kada kaže ‘malo bi koji iz naših minulih generacija našao mjesto u ovoj reprezentaciji’. Bravo momci”, napisao je Jovan Kosijer.
Krešimir Ćosić, Dražen Dalipagić, Mirza Delibašić, Dragan Kićanović, Nikola Plećaš, Vinko Jelovac, Zoran Slavnić, Željko Jerkov, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Dragan Kapičić i Rajko Žižić. To je bila zlatna družina Mirka Novosela.
- Siguran sam da je to najljepše što sam vidio u košarci. Prvo poluvrijeme osobito. Kakva sjajna parada majstorstva i umijeća, kakva neviđena bitka.
Ako je bila neviđena za Boru Stankovića koji je vidio “milijune” velikih utakmica, onda je ova doista bila posebna.
- Bila je to predstava na dar košarci!
Komentari (0)