Samozatajni trenerski velikan koji je iskovao svjetsko srebro i broncu

Početkom listopada 2017. godine nije bilo lako biti navijač hrvatske nogometne reprezentacije koja se nakon 1:1 na Rujevici protiv Finske ljuljala na grančici i nije puno trebalo da padne i uništi se. Na mogućem putu prema SP-u u Rusiji stajalo je gostovanje kod Ukrajine i potreban bod za dodatne kvalifikacije.

Remi protiv Finske smijenio je tadašnjeg izbornika Antu Čačića, a na sve ili ništa odlučio je krenuti Zlatko Dalić kojeg nitko nije očekivao na najopasnijoj, ali i najpoželjnijoj hrvatskoj sportskoj stolici. Uostalom, Dalić je priznao: "Hrvatsku se ne može odbiti."

Dotad je Dalić imao iskustvo rada u Varteksu, Rijeci i Slavenu Belupu u hrvatskim okvirima, dok je na Bliskom istoku skupljao priznanja kao trener godine radeći u Al Faisalyju Al Hilalu i Al Ainu. No, rad na Bliskom istoku i Vatreni dva su svijeta različita.

Zajedništvo i poniznost su ono što je Dalića vodilo od 2:0 kod Ukrajine i potom uvjerljivog slavlja u dodatnim kvalifikacijama protiv Grčke do danas, a danas Dalić iza sebe ima srebrnu medalju sa SP-a 2018. i brončanu medalju sa SP-a 2022., ali i srebro iz Lige nacija 2023. godine. U sportu koji je iznad svega, u nezamislivoj jakoj konkurenciji to su, blago rečeno, čudesni rezultati.

BORIS KOVACEV Cropix

– Prije Ukrajine nisam imao vremena ništa napraviti. Ali, što uopće o nogometu mogu objasniti Modriću, Rakitiću, Perišiću i svima ostalima. Oni sve znaju. Treba samo pričati, napuniti ih samopouzdanjem i složiti skladnu grupu – znao je reći Dalić.

Velikim dijelom i od 2017. do danas bio je Dalić vrlo sličan Miroslavu Blaževiću, ali na svoj samozatajan i ponizan način. Nije bio dio glamura, nije bio magnet za sve i svakoga, već je uvijek u prvi plan gurao ili stavljao igrače. No, kao i Ćiro, tako je i Dalić najveći ulog stavljao na psihološku pripremu, na zdravu atmosferu i potpuno zajedništvo. Uostalom, zar nije kao i Ćiro, koji je eliminirao Igora Cvitanovića 1998., maknuo iz reprezentacije Nikolu Kalinića da bi dobio potpuno jedinstvo.

– Ćiro je moj nogometni otac i učitelj – rekao je Dalić koji je Blaževiću bio pomoćni trener u Varteksu od 2003. do 2005., a potom ga je na toj poziciji i naslijedio.

U prvoj sezoni kao prvi trener Dalić je dao naslutiti da će budućnost još govoriti o njemu. Bio je treći u prvenstvu, a u finalu Kupa je skoro nadoknadio 0:4 iz prve utakmice protiv Rijeke. Pobijedila je njegova momčad u Varaždinu 5:1, ali i pala zbog gola u gostima.

Gotovo dva desetljeća kasnije Dalić je najuspješniji i najdugovječniji hrvatski izbornik. I još uvijek ponizno i samozatajno vodi svoju Hrvatsku.