Sandra Perković ima sve. Olimpijska pobjednica i dvostruka europska prvakinja, od sinoć je i prvakinja svijeta. Jedina u povijesti ženskog diska koja je osvojila sva tri najveća naslova. Olimpijsko 2012, europsko 2010. i 2012. i svjetsko jučer u Moskvi. 50.000 ljudi na slavnim Lužnjikima zapljeskalo je novoj prvakinji, koja je slavila hicem od 67,99 metara i Hrvatskoj donijela treće atletsko svjetsko zlato (Blanka 2007. i 2009.).
Zapljeskali su još jednom kad joj je u zagrljaj dotrčao trener i dečko Edis Elkasević i ponudio filmski poljubac na velikom ekranu.
- Sretna sam - zadihana je dojurila u mix-zonu nakon što je otrčala počasni krug stadionom.
- Fantastično je trčati počasni krug s hrvatskom zastavom dok ti cijeli stadion plješće. Poseban osjećaj.
Osjećaj koji je strpljivo čekala dok djevojke na 10.000 m završe finale.
- Isplatilo se. Čekala bih do sutra. Ovo se mora proslaviti kako treba.
Pola sata prije početka finala Sandra je prva povela društvo 12 djevojaka do kruga za borbu. Sat i pol vremena kasnije kao prva je to isto društvo ispratila kući.
- A zamalo nisam ni došla... - zamislila se, a onda otkrila što je tajila posljednja tri dana:
- Ozlijedila sam leđa u petak. Nisam mogla hodati. Zahvaljujem se fizioterapeutu Goranu Čelamu i fizioterapeutu Slovenije koji su mi pomogli. Zbog njih sam uspjela ovo osvojiti.
Prvi hitac sve je rekao, 67,52 metra je bilo, “ovo je moj party, drago mi je što ste došli, ali ja sam šefica”. Edis je kimanjem glave potvrdio daljinu i prije mjerenja. Ovo je dobro. Ludo dobro. Nitko od 1999. i Franke Dietzsch (68,14) nije za zlato bacio više od 67,5 metara, a Sandra je to uspjela u prvoj finalnoj seriji. Glavnim konkurenticama Kubanki Yarelis Barrios (64,96) i Njemici Nadine Müller (64,12) disk je letio gotovo tri metra kraće.
A onda je još jednom stala u krug.
- Prvi hitac bio je školski, drugi je bio dobar, ali sam malo povukla kukove.
Svejedno bio je zlatan. 67,99!
- Ma...
Nešto joj nije sjelo.
- Mogla sam baciti i više, ali počela je padati kiša, žao mi je - počela se ispričavati.
- Nisam mogla uhvatiti ritam. Šteta. Spremnija sam nego ikada.
Htjela je čudo ostaviti za kraj. Prije toga je u 4. seriji bacila 67,80, ali čudo od 70 metara, koje je priželjkivala, nije se dogodilo u sljedeće dvije.
Stadion su kod treće serije nadvili oblaci, počelo je sijevati, grmjeti, pa i padati. A to nije idealna situacija za onaj brzi krug na Lužnjikima.
- U posljednjem sam htjela napraviti čudo, ali dobro, sad je dovoljno zlato, čudo ćemo sačuvati za neki drugi put. Naprimjer, za finale Dijamantne lige u rujnu u Bruxellesu. Tamo sam prije tri godine bacila 66,93, tada drugi rezultat u svijetu. Pred 50.000 ljudi. Nakon Hanžeka idem tamo. Eto, to su dvije prilike za hitac preko 70 metara.
Nije znala da je sinoć ispisala povijest i bez 70 metara.
- Mislite, jedina u Hrvatskoj s olimpijskim, europskim i svjetskim zlatom?
Ne, u povijesti diska.
- A što da vam kažem, ja sam ipak posebna - nasmijala se.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....