U 10 minuta dva zlata na Olimpijskim igrama u Münchenu, rukometaši nadigrali Čehoslovačku

Poštovani čitatelji,

Sportske novosti 9. kolovoza 2025. slave 80 godina postojanja. Nevjerojatnih 80 godina prepunih sportskih uspjeha, drama, ponosa i zajedništva. Malo što u životu može ujediniti neku naciju i učiniti je ponosnijom od uspjeha sportaša koji za nju nastupaju.

I zato Sportske novosti izlaze već punih 80 godina. Zato što smo sve te silne godine iz prvog reda pratili sportaše, kako naše, tako i međunarodne. Slavili smo ih, poštivali, kritizirali kada je to bilo potrebno.

U 80 dana, sve do tog 9. kolovoza, svaki vas dan kroz naše arhivske tekstove i ilustracije podsjećamo na najzanimljivije sportske događaje pojedine godine. Bit će to sjajna retrospektiva svega što se događalo u tih 80 godina.

Ne sumnjamo da ćete znati uživati u njima.

Sedamnaest godina. Toliko je bjelovarskom Partizanu trebalo da dođe do krova Europe. Klub osnovan 1955. godine i prije punoljetnosti je otišao do kraja u Kupu europskih prvaka. Junaci trenera Željka Seleša bili su Bradić, Đuranec, Martinović, Jakšeković, Horvat, Miroslav Pribanić, Nimš, Smiljanić, Vidović, Prodanić, Hasan i Pećina.

Godine 1962. u finalu ih je zaustavio Göppingen, 1968. i 1971. posrtali su u polufinalu, no one noći 19. veljače 1972. u Dortmundu sve su naplatili. Za naslov je sa 19:14 pao slavni Gummersbach.

“Zapisničar nije ni dao posljednji zvižduk, a potpredsjednik Partizana, Maks Šminderevac, čovjek koji bi dao srce za Bjelovar, zgrabio je 18 kila težak Kup Europe i uletio u igralište. Tamo su ga prihvatili igrači koji su se sekundu kasnije našli na rukama navijača, strgnutih dresova. Vidović, gol do pojasa, bacan i sam uvis, baca pehar i hvata ga.

Smije se, presretan, dok glas iz zvučnika uzalud moli ‘molimo igrače Partizana da vrate pehar kako bismo mogli provesti svečanu predaju Kupa’. Željko Seleš, taj vrijedni čovjek iz sjene, doveo je svoje momke poslije 10 godina ponovo u finale Kupa.

Ovaj put i on i momci 10 godina su stariji, 10 godina pametniji, 10 puta jači. Smislio je sve i u paramparčad razbio protutaktiku Nijemaca. Nije igrao starinski rukomet nego najmoderniji, brzi, snažni. Rukomet atleta i rukomet tehničara. Rukomet s glavom. Iza svega toga stajao je on, grizući nokte, pušeći nervozno cigarete, gledajući na štopericu i oslobođen pritiska prvi uletio u igralište široko raskriljenih ruku.

Poslije pobjede nastalo je ludo veče. Ludo dortmundsko finalno veče, veče kada je pivo teklo potocima, a radost bila neizmjerna”, napisao je u izvještaju iz Njemačke urednik Reno Vinek.