Povodom 80. rođendana Sportskih novosti donosimo vam najzanimljivije priče iz svake godine našeg izlaženja. Na redu je 1983.
Šibenka - Bosna 103:98 na Baldekinu, Bosna - Šibenka 96:84 u Skenderiji. Odluka o novom košarkaškom prvaku Jugoslavije u košarci trebala je pasti u subotu 9. travnja 1983. s početkom u 17 sati u Šibeniku. U prepunoj dvorani “Ivo Lola Ribar” dvije sekundi prije kraja utakmice Bosna je vodila sa 82:81. Dražen Petrović je uzeo loptu, krenuo prema košu i promašio. Činilo se da je priča gotova, da naslov ide u Sarajevo, ali kad je vrijeme isteklo oglasio se prvi sudac Ilija Matijević.
“Zvižduk nismo mogli čuti niti jedan za svih 40 minuta. Samo mahanje rukama. Nije kraj. Lična greška Hadžiću, dva bacanja...”, pisao je Neven Bertičević u Sportskima.
Pauza od oko pet minuta i Draženova hladnokrvnost. Ubacio je oba bacanja i donio Šibenki naslov. Ne, ustvari nije. Komisija za natjecanje je na osnovi izvještaja i dopunskih izjava delegata Obrkneževića i suca Petrovića te pregledane TV snimke odlučila - utakmica se poništava, dvorana u Šibeniku se suspendira!
“Dražen Petrović nije bio fauliran nijednog trenutka, sudac Matijević nije dao znak za prekršaj ni pri prijemu lopte, ni pri driblingu Petrovića, ni pri šutu Petrovića, već je prekršaj odsvirao po isteku vremena, po završetku utakmice”, zaključila je komisija.
Održana je i izvanredna sjednica Košarkaškog saveza Jugoslavije na kojoj je njen predsjednik Vasil Tupurkovski izjavio:
- Nažalost, pobjedu je riješio jedan čovjek, sudac Ilija Matijević. To nije ni sportski ni ljudski ni moralno. Takve ljudi poput suca Matijevića moramo odstraniti iz organizacije.
No Šibenika se nije dala, održala se i izvanredna sjednica Predsjedništva Košarkaškog saveza Hrvatske. Glavni zaključak?
- Šibenka je prvak!
Imali su i čvrste argumente:
- Je li vrijeme isteklo ili nije, je li bio prekršaj ili nije... Čak i da je odluka krivo donesena, to je stvar procjene suca. O materijalnoj povredi pravila nema govora.
Krešimir Ćosić, član Predsjedništva KSH, zaključio je:
- Šibenka je prvak i u to ne treba dirati. Kako je došla do toga, pošteno ili nepošteno, to tek treba vidjeti. I ranijih sezona bilo je sličnih situacija, ali naslov nikome nije oduzet.
Šibenki jest! Žalba joj je odbijena i odlučeno je da se poništena treća utakmica odigra u subotu 16. travnja. Postala je to “utakmica koja nikad nije odigrana”, Šibenka se odbila pojaviti, pa je nakon 15-minutnog čekanja utakmica registrirana rezultatom Šibenka - Bosna 0:20. Pravog slavlja Sarajlija, naravno, nije bilo, sve se pretvorilo u jednu veliku farsu. Šibenka je kažnjena s pet mjeseci neigranja, kasnije joj je ta kazna ukinuta, Matijević je doživotno diskvalificiran pa se žalio Ustavnom sudu.. A Dražen Petrović? On je uskoro otišao na služenje kadrovskog roka u Mornarički sportski centar u Puli...
‘Ljudi moji je li to moguće!?’
Triler u Splitu vrijedan EP
Bila je srijeda, 21. prosinca 1983. godine. Pred oko 35.000 gledatelja na Poljudu Jugoslavija je dočekala Bugarsku u posljednjoj kvalifikacijskoj utakmici skupine 4 u borbi za Europsko prvenstvo u Francuskoj 1984. Pobjeda je Plavima nosila EP, remi bi tamo odveo Wales, a trijumf Bugara značio bi njihov odlazak na kontinentalnu smotru. U 88. minuti, kod rezultata 2:2, reporter BBC-a javljao je s Poljuda.
- Wales se kvalificirao. Ne, u Francusku će Bugari, sad će dati gol, Wales ispada! Gotovo je, Zdravkov nije iskoristio sjajnu šansu. Ne, ne to nije moguće! U Pariz će - Jugoslavija!
Sudac utakmice otkrio je da je na njegovoj štoperici kad je Radanović iskoristio ubacivanje Zlatka Vujovića pisalo 44.10. Dakle, 50 sekundi prije kraja...
- Ljudi moji je li to moguće, ludnica, šta je ovo... - prijenos legendarnog Mladena Delića na državnoj TV zauvijek će se pamtiti.
Carl Lewis kralj godine rekorda
Bila je to sjajna atletska godina s nizom fantastičnih rezultata. Calvin Smith istrčao je 9.93 na 100 metara i srušio svjetski rekord star 15 godina, veliki Edwin Moses otrčao je fantastičnih 47.02 na 400 metara prepone, čudesni Kinez Zhu Jianhua dvaput popravljao najbolji rezultat svih vremena i zaustavio se na 238 cm, rekordi na 1.500 metara i u skoku s motkom rušeni su dvaput, jednom u kugli, disku, kladivu, koplju, desetoboju...
Ni žene nisu zaostajale, Marlies Göhr prva je srušila vlastiti SR na 100 metara, no ubrzo ju je pretrčala Evelyn Ashford sa 10.79. Prvo ime ipak je bila Jarmila Kratochvilova, koja je srušila rekorde na 400 i na 800 metara. Na toj dužoj dionici tih 1:53.28 iz Münchena 26. srpnja 1983. nevjerojatne Čehinje i dalje je najbrži rezultat svih vremena. Sjajna je bila i daljašica Anisoara Cusmir, koja je triput popravljala svjetski rekord, uostalom kao i Ulrike Meyfarth i Tamara Bikova u visu...
Šlag na tortu velike sezone bilo je 1. atletsko svjetsko prvenstvo u povijesti. Domaćin najboljim atletičarima svijeta bio je Helsinki od 7. do 14. kolovoza. Srušena su “samo” dva svjetska rekorda, istrčali su ih Amerikanci u štafeti 4 puta 100 metara te Kratochvilova na 400 metara.
Apsolutni kralj Svjetskog prvenstva bio je Carl Lewis, osvajač tri zlatne medalje. Osim u štafeti bio je najbrži na 100 metara i najduži u skoku u dalj.
“Carl Lewis već sada zaslužuje naziv Jesse Owens današnjeg vremena, jer je on i ovdje u Helsinkiju, kao Owens prije 47 godina u Berlinu mogao osvojiti i četvrtu zlatnu medalju da je trčao i dionicu od 200 metara”, iz Helsinkija je izvještavao novinar SN Janko Goleš.
Lewisova sestra Carol bila je brončana u dalju, od jugoslavenskih reprezentativaca najuspješniji trkač Dragan Zdravković i daljaš Nenad Stekić, koji ipak nisu mogli do medalje. Kratochvilova je uzela dva zlata na 400 i 800 metara, te srebro u štafeti 4 puta 400, Marita Koch iz Istočne Njemačke prvakinja na 200, srebrna na 100, ali i zlatna u obje štafete, Amerikanka Mary Decker slavila je na 1.500 i 3.000 metara...
Komentari (0)
Komentiraj