AKO SUDBINA NEŠTO KROJI, MOŽDA NAM JE NAMIJENILA DOLAZAK U MOSKVU Evo kako bi izgledao put do finala Svjetskog prvenstva o kojem sanja čitava Hrvatska

Čuli smo već mnogo puta ovih dana u Moskvi žal hrvatskih navijača, ljudi iz HNS-ove delegacije, novinara, kako je šteta što Hrvatska barem jednu utakmicu ne igra u Moskvi. Kalinjingrad, Nižni Novgorod, Rostov, pa opet Nižni, onda u četvrtfinalu ako do njega dođe - Soči. Niti Moskva niti Sankt Peterburg, ništa nas nije zapalo. Ali ako sudbina nešto kroji, možda nam je namijenila dolazak u Moskvu baš na vrijeme, na polufinale. I onda tamo ostajemo do kraja.

Dakle, prođemo li u četvrtfinale, a kasnije u polufinalu, 11. srpnja igrat ćemo na Lužnikima, na stadionu na kojem su se sinoć Danci kvalificirali za susret s nama. Znači, ako počnemo sanjati kako 15. srpnja igramo u Moskvi veliko finale SP-a, kako taj san izgleda?

Lakši put izgleda ovako. Prvo svladamo Dance, Rusi izbace Španjolce i za ulazak u polufinale i dolazak u Moskvu igramo s domaćinima. A u polufinalu nas čeka, recimo, Meksiko. Naravno, puno se toga treba poklopiti. Meksiko treba biti prvi u skupini, potom izbaciti Belgiju ili Englesku.

Dobro, nije da su nam Meksikanci dosad odgovarali, ali između njih Belgije i Engleske, ipak izbor pada na Meksiko. Momčadi protiv Urugvaja, Portugala ili Francuske smo izbjegnuli sve do finala, zasad ne i Brazil i Njemačku. Da bi nam se i to otvorilo, Njemačka bi trebala biti druga u skupini, a Brazil prvi. Valjda neće Švicarci završiti ispred Neymara i društva, premda još imaju velike izglede.

A zamislite da Njemačka bude prva, Brazil drugi, tada bi se sastali u osmini finala u našem dijelu ždrijeba. Pa u četvrtfinalu možda na Englesku ili Belgiju, tada bismo u polufinalu sigurno imali težak zadatak, nekoga od velikana. Može se sve rasplesti i tako da u polufinalu budu Kolumbija, možda Senegal... No, ajmo mi prvo doći do Moskve, a onda ćemo razmišljati kako je osvojiti. Danska, pa, nadajmo se, Rusija.

Dižemo čaše za domaćine, bolje oni nego Španjolci, iako je Hrvatska i njih već pobijedila, prije dvije godine u Francuskoj. U svakom slučaju, put do Lužnika može biti lakši i teži. Kojim ćemo krenuti, ako ćemo, više ne ovisi samo o Hrvatskoj.