'Bilić je naš, uvijek će biti, ali i Englezi ga doživljavaju svojim'

Slaven Bilić neobično je zanimljiv izbornik. Njegovi odgovori su izravni. No zanimljiviji su oni koje daje engleskim novinarima. Možda je problem u nama. Možda ne idemo preduboko, možda ne postavljamo osjetljiva pitanja. No možda problem i nije u nama.

Bilić je naš. Duboko naš, i to će uvijek biti. Ali i Englezi ga doživljavaju svojim. Otočanima je drag jer je “familijaran s Engleskom”. Bilić je s Engleskom doista u obiteljskom odnosu. On Englesku voli gotovo opsesivno. Što nije teško. Fascinacija Engleskom obuzet će svakoga već pri prvome pogledu na London.

Engleska je sve, prebogata je svime. Povijesnim blagom, kulturom, trendovima, životom. Prebogata je i dvjema činjenicama koje Biliću život znače. U Engleskoj se igra najbolji i najpošteniji nogomet na svijetu, a Engleska je i kraljevstvo najbolje glazbe.

Slaven Bilić obožava glazbu i redoviti je posjetitelj koncerata. Voli, među inima, Maidene i Slayere, ali i Foo Fighterse i Placebo. Premda je danas jedna od najvećih trenerskih zvijezda, zadržao je uzavreli duh buntovnoga rockerskog mladića. Bilić je oličenje suprotnosti svega što je 'uvjet bez kojega se ne može’ biti nogometni trener. Bilić je atipični trener i stoga ga vole. I u Hrvatskoj, i u Engleskoj.

Steve Harris, basist Iron Maidena, pasionirani ljubitelj nogometa, čije srce odano kuca za West Ham, svojedobno je silno želio upoznati Bilića. Anegdota, koju je ispripovijedao Bilić, ide ovako:

- Nakon West Hamove domaće utakmice jedan mi je suigrač kazao: 'Slavene, netko te želi upoznati.’ Mislio sam da se radi o navijaču koji želi autogram. Kad sam izišao iz svlačionice natrčao sam na Stevea Harrisa. Zadrhtao sam u nevjerici, pa ipak je to bio Steve Harris. Međutim, i on ukočio. Samo je rekao: 'Moj Bože, Slaven Bilić!’

Engleskoj, podjednako nogometnoj i široj od nogometa, Bilić je vrlo zanimljiv. Stoga ne začuđuje što je pod stalnom opsadom engleskih medija. Upravo zbog svega toga, što isto nije nimalo neobično, Slaven Bilić je najsretniji kad pobjeđuje Engleze. Što mu Englezi ne uzimaju za zlo. Štoviše, svaka pobjeda u dvobojima s Engleskom Biliću pomaže da u očima Engleza postane još veći 'Englez’.