Bivši vratar Dinama, Bruggea, Olympiacosa i hrvatske reprezentacije, Tomislav Butina (44), napokon se, barem privremeno, vratio u Hrvatsku. Već pet sezona trenira vratare u Dubaiju i sad je, u stanci između dva ugovora, uspio spojiti nekoliko tjedana, koje s obitelji (supruga, kći i sin) provodi u svom Zagrebu i na moru, na jednom od naših otoka. Otkad je otišao u UAE, Butina se nije oglasio u našem listu, napokon smo dočekali priliku za razgovor o aktualnim temama, ponajprije, dakako, o tekućem SP-u u Rusiji i našoj reprezentaciji.
Butina je jedan od onih vratara koji obožava - jedanaesterce...
- Da odmah istaknemo razliku u žargonu: kad se tijekom utakmice pokaže na bijelu točku, onda je to kazneni udarac, a 11-erac je kad se raspucava za pobjednika, kao što su to naši dečki uspješno učinili s Danskom. Najljepše trenutke u karijeri doživio sam baš nakon izvođenja 11-eraca, na klupskoj razini, jer kad sam branio za Hrvatsku, nikad nismo bili u situaciji da prolaz tražimo kroz 11-erce - govori Butina i nastavlja:
- Posebno pamtim četiri drame u kojima sam na kraju bio junak nakon izvođenja 11-eraca, tri puta je to bilo s belgijskim Bruggeom i jednom s Dinamom! S Bruggeom sam dva puta ušao u Ligu prvaka poslije boljeg izvođenja 11-eraca, izbacili smo Valerengu i Borussiju Dortmund, u oba sam navrata prilikom raspucavanja obranio po dva 11-erca! Potom sam s Bruggeom osvojio belgijski Superkup protiv Germinal Beershota, također sam obranio dva 11-erca, baš kao i u Dinamovu dresu u uzvratnoj utakmici finalu kupa protiv Hajdbuka na Poljudu 2009. godine - nakon zagrebačkih 3:0, u Splitu smo izgubili 0:3 i pri izvođenju 11-eraca zaustavio sam udarce Giovanniju Rossu i Srđanu Andriću. Zanimljivo, tada je za Hajduk branio Subašić, ali nije obranio ni jedan 11-erac - sjeća se Butina.
Svaki ima svoj način
U čemu je bila vaša tajna obranjenih 11-eraca?
- Najprije bih želio reći da me živcira kad netko kaže da je izvođenje 11-eraca - lutrija! Nije to nikakva lutrija, nego umijeće i s jedne i druge strane. Umijeće je, naime, prevariti vratara i zabiti gol, umijeće je također i “pročitati” igračevu namjeru, pa obraniti taj udarac! A lutrija bi bila nešto što se događa sasvim slučajno... Primjerice, one Subašićeve obrane u sebi nose sve elemente osim - slučajnosti, sve je napravio onako kako je trebalo! Svaki vratar ima svoj način branjenja 11-eraca. Netko čeka izvođača do samoga kraja, netko ranije izabere stranu i krene u nju, netko “čita” suparnika po pokretima tijela, noge... Danas je vratarima mnogo lakše nego ranije, jer su dostupne sve statističke informacije i u utakmicu ulaziš s mnogo znanja o navikama igrača. Ali, nekakvog posebnog recepta nema, nema tajne, no siguran sam da je san svakoga vratara dočekati izvođenje 11-eraca, jer ima velike šanse da se nakon toga kući vrati kao istinski junak!
Koliko je vratar u prednosti u odnosu na izvođača 11-erca?
- Teško je to reći... Vratar je uvijek sam, a protiv sebe ima minimalno petoricu izvođača. Koji tijekom tog izvođenja na centru razgovaraju, daju jedan drugome potporu, a vratar je sam i izoliran, ali zato ima vremena za posvemašnju koncentraciju. Nadalje, igrač ima samo taj jedan jedini udarac, a vratar ima šansu obraniti najmanje pet udaraca! I zato je kudikamo veća uspješnost obrana prilikom izvođenja 11-eraca, nego kod kaznenih udaraca, kudikamo je veći uzorak koji se nudi za obranu. I zbog toga je svakako vratar u prednosti - govori Butina i ističe:
- Nadalje, golmani su u prednosti i zato jer se to raspucavanje događa nakon više od tri sata provedena na terenu, uključimo li i zagrijavanje za utakmicu! Umor igrača u tim je trenucima golem, zastrašujući, pa je logično i da je koncentracija na niskoj razini. I to je još jedan razlog zašto su izvođači uspješniji prilikom kaznenih udaraca tijekom utakmice, nego pri raspucavanju nakon 120 minuta teške i neizvjesne borbe.
Ulijeva samopouzdanje
Kako ste doživjeli Subašićeve obrane?
- Nekoliko godina nisam se pojavljivao u hrvatskim medijima i sad sam sretan što ste mi dali priliku da pohvalim i nahvalim našeg sjajnog vratara, da iskažem divljenje za sve ono što je napravio! Jer, napravio je čudesnu stvar, takve obrane u takvom trenutku doista su bile zadivljujuće. Njegovo umijeće je neupitno, njegovo je znanje odavno potvrđeno, godinama je najbolji, ili među najboljim vratarima u Francuskoj. I čovjek takvoga karaktera i ljudskih vrlina svakako je zaslužio da ga se slavi, ovo su mu zvjezdani trenuci karijere i neka uživa u njima! Fantastično je ostvarivati uspjehe s klubom, ali tek kad nešto ovakvo napraviš za reprezentaciju svoje zemlje, onda ti to zauvijek obilježi život! Ulaziš u povijest, postaješ besmrtan i sve će generacije naših ljudi u Subi vidjeti istinsku vratarsku legendu, svi ćemo ga se zauvijek sjećati! To je jedna druga priča, poseban je motiv igrati za nacionalnu vrstu, posebna emocija. Klubove možeš mijenjati tijekom karijere, ali zemlju ne možeš...
Subašićeve obrane 11-eraca dobivaju još veću težinu znamo li da nije idealno ušao u utakmicu, primio je gol već u 1. minuti. Koliko mu se nakon tog gola bilo teže psihološki vratiti u utakmicu?
- Ta je situacija kod gola bila vrlo komplicirana, ne bih ja prstom upro u vratara. Bio je to udarac s pet-šest metara, nekoliko ga je igrača “pokrilo” i nije mogao pravodobno vidjeti loptu... Bilo je sve to vrlo nezgodno, nekima se možda činilo da je njegova reakcija mogla biti bolja, u redu. Ali, ja to nisam doživio kao njegovu pogrešku, a po obranama i sigurnosti nakon toga, bilo je jasno da ni Suba nije bio opterećen tom prvom minutom i tim golom. Njegov govor tijela tijekom utakmice pokazao je da je prepun samopouzdanja i da vjeruje u ovu momčad. Istodobno, vidi se da i igrači njemu vjeruju, a to je ona neophodna simbioza između igrača i vratara, bez koje je nemoguće napraviti uspjeh. Svojom mirnoćom Subašić ulijeva samopouzdanje suigračima i nema razloga da se to ne nastavi u dolazećim utakmicama. Pogotovo sad, kad proživljava valjda najljepše trenutke u svom nogometnom životu, ovo će mu sve biti još kako opipljiv poticaj za daljnje vrhunske obrane!
Širina naša prednost
Kako ste u tehničkom smislu vidjeli Subašićeve reakcije tijekom izvođenja 11-eraca?
- Jedini cilj prilikom pokušaja obrane kaznenih udaraca i 11-eraca je - odbiti loptu da ne uđe u gol! Suba je bio izvrstan, čekao je do posljednjeg trenutka i onda je eksplozivnom reakcijom krenuo tamo gdje je trebao krenuti i to je sve bilo savršeno napravljeno, za mene je to bilo vratarsko savršenstvo!
Prilikom gledanja tih 11-eraca, svi mi pokušavamo prognozirati u koju će stranu igrač pucati, kako će izvesti taj udarac... Jeste li se i vi poigrali vidovnjaka?
- Ne, ali samo zato jer sam utakmicu gledao u većem društvu, u kojem su baš svi to pokušavali. I kad su izrekli svoje prognoze, onda su se okretali prema meni i tražili moje mišljenje! A meni se u takvim situacijama baš previše i ne da nešto govoriti - ne pogodim li, bit će odmah “ma kaj ti znaš, di si ti to branil”, ha-ha-ha...
Kako ste vidjeli Hrvatsku u dosadašnjem dijelu SP?
- Hrvatska je baš onakva kakvu sam i očekivao, sa svim svojim vrlinama i manama. I takva će biti i dalje. Imamo top igrače, istinsko zajedništvo i kvalitetno ozračje unutar momčadi. U igri, pak, imamo odličan defenzivni blok, što je, uostalom, najveće obilježje ovoga natjecanja, gotovo sve momčadi odlično su obrambeno posložene. Nešto teže zabijamo golove, ali ih uvijek nekako zabijemo, što je jako dobro. K tome, nemamo samo jednog strijelca kojeg “čekamo” da zabije, nego više igrača trese mreže i ta je širina naša prednost, jer uvijek netko može zabiti. Ovisimo, dakle, o momčadi, a ne o pojedincu, što je svakako dobro, jer nas je zato i teže skautirati. A jasno je da još ima mnogo prostora za poboljšanje u našoj igri prema naprijed, u kreaciji...
Očekujete li da će se to dogoditi već u subotnjem dvoboju s Rusijom?
- Ne znam, mnogo toga ovisi o strategiji koju će izbornik pripremiti. Svi otprilike znamo koja će momčad početi utakmicu, no treba vidjeti kako će biti taktički posložena da nadmudri Ruse. A istodobno će se i Rusi dobro pripremiti da bi nam pripremili neku zamku. Ne volim se baviti predviđanjima, jer nisam tamo s dečkima i ne znam o čemu stožer razgovara s igračima... A ove najave “moramo biti hrabri” i slično, to su isprazne i šuplje priče. Pa naravno da će dečki ostaviti zadnji atom snage na travnjaku, ali nekad je to dosta, a nekad nije, ne ovisi to samo o nama. Ako nam se nogomet temelji na “hrabrosti”, onda smo negdje “fulali”... Ipak će presuditi znanje, umijeće i taktička pripremljenost za utakmicu, vidjet ćemo nakon utakmice tko je u tome uspio.
Butina ističe i ovo:
- Vidim da mnogi spominju kako nas je dosad pratila sreća. Ne priznajem sreću kao faktor odlučivanja, ni jedan posto ne vjerujem u sreću! Uostalom, nisam tu vidio baš ništa sretno. Imali smo fenomenalnog vratara koji je obranio 11-erce, imali smo odlične igrače koji su nas u četiri utakmice doveli među osam najboljih! Ne vjerujem u sreću, o sreći bismo mogli govoriti da je netko protiv nas pogodio šest vratnica ili greda! A nije. U igri ne dopuštamo suparniku previše, nitko se još protiv nas nije razmahao, defenzivno odrađujemo vrlo dobar posao, a u napadačkom dijelu možemo biti još bolji. Vjerujem u rad i kvalitetu naših igrača, a ne u sreću...
Sve se suzilo
Kakva je vaša ocjena viđenog nogometa na ovome SP-u?
- Za mene je to - grozno! Osim nekih utakmica, koje su zbog svoje dinamičnosti, uzbuđenja i neizvjesnosti privukle maksimalnu pozornost, nogomet koji gledamo počeo se svoditi na prekide - kornere, slobodne udarce, čak i aute! Ništa se novo nije dogodilo na taktičkom planu, sve su momčadi, više-manje, dobre u defenzivnom dijelu, a i najveće reprezentacije, s najboljim svjetskim igračima, imaju problem u kreiranju napadačke igre. Pa se čeka bljesak tih vrhunskih igrača, koji svojim umijećem mogu nešto sami napraviti. Više od 40 posto golova palo je nakon prekida, ne znam žele li ljudi gledati takav nogomet. Eto, recimo, ti Danci - najopasniji su kad bacaju aut! Imaju frajera koji baca taj aut 74 metra i sad su oni ozbiljna i organizirana reprezentacija!? Kaj je tu ozbiljno i organizirano? Pa nek’ si taj frajer iščaši rame i onda oni više neće stvoriti šansu, ni proći centar! To za mene nije nogomet kojeg želim gledati, ali je legitimno, jer je sastavni dio igre...
Tko vam je favorit za osvajanje naslova?
- Brazil je uvijek Brazil, Francuzi i Belgijci su iznimno jaki, mi smo odlični... Sve se to sad suzilo, još jedan filter treba proći, a onda je u polufinalu sve moguće.
Vjerujete li u hrvatski prolaz među četiri najbolja sastava?
- Vjerujem da ne postoji ni jedan Hrvat koji u to ne vjeruje!