Za koji će se dan šesnaest najboljih europskih reprezentacija u Austriji i Švicarskoj pohrvati za što bolji plasman. No o tome što će učiniti 16 veličanstvenih podosta će zavisiti i o 17. momčadi Eura. Sedamnaesta su momčad dakako suci.
Suci za Euro 2008. dugo su i pomno pripremani. Kako bi priprema bila što temeljitija, Fifa je svakome sucu dodijelila osobnoga trenera.
Na Euru će se, mimo standarda, osobito paziti na prljavu igru, lakat, priču, zadržavanje igre i sve čime bi nogometaš mogao nauditi integritetu suca. U tim detaljima leži velika opasnost za neke vrlo važne hrvatske reprezentativce. Roberta i Niku Kovača u nepriliku bi mogla gurnuti priča, Darija Srnu odmahivanje rukom na sudačke odluke, a Vukojevića lakat.
Posebnim naputcima momcima u crnom skrenuta je pozornost da moraju posegnuti za svim mjerama kako igrači simuliranjem, valjanjem ili odugovlačenjem ne bi skraćivali utakmicu. Razlog je potpuno jasan. Jedna sekunda reklamnoga prostora u finalnoj utakmici Lige prvaka stajala je 15.000 eura. Svako odugovlačenje igre vrlo je skupo i organizacija o tome i te kako vodi računa.
Suci su se u pripremi za Euro osobito uigravali, a koliko je bitna uigranost sudaca, najzornije može predočiti slavni primjer sa Svjetskoga prvenstva 2006. u Njemačkoj. Horacio Elisondo, glavni sudac finalnoga ogleda Talijana i Francuza, nije deset minuta prije svršetka utakmice vidio da je Zidane glavom udario u prsa Materazzija. No taj je slučaj spazio pomoćni sudac, Španjolac Luis Medina Cantalejo, koji je Argentincu dojavio:
- Horacio! Zidane je upravo žestoko udario Materazzija glavom u prsa. Nećeš vjerovati kad to vidiš na snimci.
Na Cantalejovu dojavu Elisondo je isključio Zidanea. Taj je detalj, vrlo vjerojatno, Italiji donio naslov svjetskog prvaka.
No Cantalejo, koji je vidio kako Zidane udara Materazzija, nije vidio što je prethodilo udarcu. Ni on, a ni glavni nisu uočili provokaciju. Da jesu, bez sankcije ne bi prošao ni Materazzi.
Provokacija će, ne samo zbog “slučaja Zidane”, biti pod povećalom sudaca na Euru. U trenutku kad se napokon, nakon SP-a i svršetka karijere, uspio otvoriti, o provokacijama kao sastavnom dijelu momčadskih taktika progovorio je Zinedine Zidane.
- Kada sam igrao, i sam sam znao podbosti suparnika. Ako sam bio brži, doviknuo bih mu da kupi novi motor. Ako sam bio bolji, spomenuo bih mu drugu ligu. Ako sam mu gurnuo loptu kroz noge, dobacio bih: “Kupi pregaču” ili “Drugi put skupi noge”. No moje provokacije bile su dječja igra u usporedbi s provokacijama na koje sam natrčao u posljednjim godinama karijere.
Provokacije su danas postale važan dio igre mnogih momčadi. Neke su prostačke, no neke toliko sofisticirane da tjeraju na zaključak kako se neki igrači posebno obučavaju za provociranje suparnika.
Stoga će se suci na Europskom prvenstvu morati boriti i s tim detaljom.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....