Ćiro: Svašta sam radio, samo još moram postati predsjednik HNS-a!

Stotka, dakle! Dvaput je Miroslav Blažević (73) vodio reprezentaciju Švicarske, 53 puta Hrvatsku, 19 puta Iran te sinoć šesti put Bosnu i Hercegovinu. Fantastično, niz kakvog nema u biografijama mnogih prestižnih svjetskih eksperata. Brojka je, doduše, ugrožena - što ako Ivić kaže da “ono” u Palermu prije točno 14 godina nije Ćirino nego njegovo?!

- Ma bjež’, što bi kazao!? Iako kažnjen i odstranjen s klupe, sve sam ja napravio. Ivić je sjedio k’o lutka i “prenosio” utakmicu. Nikada mi nije osporio tih 2:1 s Talijanima, on je moj frend, mi smo braća...

Tako smo sa šefom BiH-selekcije počeli razgovor u mariborskom hotelu Habakuk. Mag lopte i komunikacije bio je, po običaju, u vrhunskoj formi. Smetalo mu je samo to što ne smije pušiti.

- Halo, donesi jednu cigaretu, pazi da te tko ne vidi - doviknuo je Zlatanu Muslimoviću tako tiho da se čulo do Pohorja. - Gdje si, čovječe, ako je moj glavni centarfor tako spor, odoh u p.m.!

Čujemo da se u Bosni bavi i drugim poslovima, napose propagandno-reklamnim, da u Sarajevu nema bandere s koje se ne smiješi nogometni izbornik - sugerira čokoladu, sokove, kavu, satove, mobitele, TV mreže?

- Istina je, makar mi ne ide u prilog. Ipak sam ja samo nogometni trener. Kadgod bih pokušao nešto drugo, izjalovilo se. Zato me od svih potencijalnih mogućnosti zanima jedino to da postanem predsjednik HNS-a.

Prati li Vatrene?

- Naravno. Ne sumnjam u proboj na SP 2010. Najveće igre tek stižu, uključujući one u dodatnim kvalifikacijama. Mi smo specijalisti za kritične situacije. Ohrabruje odličan izbornik te koncentrat kvalitete. U Južnu Afriku će i Srbi i Slovenci, a ne predajemo se ni mi Bosanci.

Svi ga vole. Jučer ga je posjetio sin, podrazumijeva se nekoliko zagrebačkih novinara. Ovdašnji obožavatelj, stanoviti Saša, donio je tortu posvećenu stotoj utakmici neslomljivog izbornika, koji je u finišu druženja analizirao navijače:

- Neponovljivi su oni iz Dinamove 1982. Ovi moji sadašnji, u BiH, podsjećaju na njih. U Iranu je cvala tzv. eksesivna ljubav, koja se podnosi teže nego mržnja. Ja, blento, i dalje najviše patim zbog onih zagrebačkih, koji se patentirali slogan “Ćiro, pederu!”, iako sam s Dinamom osvojio tri prvenstva, dva kupa i tko zna koliko superkupova, s Hrvatskom bio peti u Europi i treći na svijetu. To me peče, to mi smeta.