Dinamo nudi sliku provincijske momčadi skupljene zbrda-zdola

Hajduk je ponizio Dinamo usred Maksimira, a pogotovo je vezni red Bijelih matirao Dinamovu sredinu terena. Najveći su tragičari igre Modrih, ne samo sinoć nego praktično od starta sezone, Brazilac Sammir i Čileanac Morales. Igrači predviđeni za diktiranje igre, oplemenjivanje akcija i za lopte kojima će se rješavati utakmice, nemaju ni moći, ni ideje, a posebno je uočljivo, ni brzine za vrhunski nogomet.

Današnjem Dinamu više od ičega nedostaje pravi playmaker. Zoran Mamić, koji je doveo Moralesa, vjerujući da će u njemu pronaći pravu alternaciju za Modrića, ili je u Čileu vidio nešto što Pedro nije ni izbliza pokazao u Zagrebu, ili je Zoki u Južnoj Americi imao nekoliko izrazito slabih dana.

Morales nema naviku obvezne igre, vrlo loše razumije linije kretanja momčadi, u pravilu loptu prima na poziciji odakle je s njom teško bilo što napraviti, a kad i odigra dodavanje nedostaje mu moći da se priključi napadačkoj akciji i uđe u realizaciju. Prilagodba je česta riječ koja se spominje kao opravdanje, no puno su više u pitanju limiti nego nesnalaženje u Dinamovoj igri.

Sammir, koji je u Maksimiru već gotovo dvije godine, po mnogo čemu sliči Moralesu, s jedinom razlikom što je on barem u dvije-tri utakmice bljesnuo, da bi se potom ponovno posve ugasio. Iskustvo ući, kad Sammir krene silaznom putanjom onda to može potrajati i mjesecima. Cijela Dinamova igra, čak i defenziva, a posebice napadački dio, jer špice su posve odsječene i bez korisnih lopti, patit će dok god Dinamo ne pronađe pravoga razigravača.

PET KLJUČNIH RAZLOGA POBJEDE HAJDUKA

1. Odlična taktika trenera Vučevića

Goran Vučević sjajno je pripremio svoju momčad za ogled s Dinamom i potpuno nadmudrio Ivankovića. Majstori s mora igrali su agresivno, aktivno, presingom su držali visoki ritam koji Modri nisu mogli pratiti, stajali su blizu suparnika, odlično držali raspored. Taktički je Vučević “razbio” profesora koji je jučer bio samo loš učenik.

2. Napadački pristup Hajduka, igra bez straha

Problem Hajduka prošlih gubitničkih godina bio je što su dolazili već “spuštenih gaća”. Ovoga puta stigli su prepuni samopuzdanja i hrabrosti, već na začetku utakmice napali su domaćina, niti jednog trenutka nisu posustajali u svom iznimno motiviranom i, rekli bismo čak, drskom pristupu. Hajduk je jučer uistinu izgledao - hajdučki.

3. Igra vezne linije

Vezna linija Splićana jednostavno je “zgazila” Dinamovu. Ibričić, Gabrić i Skoko, a i Bartolović bili su dominantni i superiorni u svakom trenutku, potpuno su progutali blijede, nemoćne i jalove, Moralesa, Sammira, Chagu, Vrdoljaka... Bila je to prava lekcija Hajdukovih veznjaka, za Modre su bili “direktori svemira”.

4. Trka

Hajdukovci su mnogo više trčali od dinamovaca, mijenjali su linije kretanja, pokrivali svaki dio travnjaka. Ivankovićeva momčad izgledala je kao probušeni balon, igrači su imali radijus kretanja kao hokejski vratari.

5. Loš Dinamo

Modri su odigrali katastrofalnu utakmicu. Ali nije iznenađujuće, u posljednje vrijeme zaista igraju ispod svake razine, makar nas je Ivanković uvjeravao u suprotno. Morales i Sammir ne igraju ozbiljan nogomet, takve prezentacije možda će biti dobre na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske, ali ne u velikom nogometu. Mandžukić se nije vidio, Tadić je izvan forme, obrana je propusna. Dinamo trenutačno nudi sliku nekakve provincijske momčadi skupljene zbrda-zdola.