Čudesan plan slavne HR obitelji: 'Bijeli komandos' stvoren je još prije 13 godina

Zaista, kako god je Joško Vlašić znao iskoristiti talentiranost svoje Blanke i lansirati je kao jednu od najboljih svjetskih atletičari, tako je od malih nogu, čim je Nikola pokazao afinitet prema lopti, njega gurao i pripremao da jednog dana bude prvotimac Hajduka.

"Brzo sam shvatio da smo na pravom putu", rekao je Joško Vlašić.

"Ne, nisam ga ja forsirao, ja sam ga usmjeravao, pomagao, savjetovao, ali sam isto tako puštao da on, bez obzira na njegovu mladost, sam odlučuje o mnogim stvarima".

Tata Vlašić je svjestan da o karijeri svakog sportaša, pa i nogometaša često odlučuju detalji, koji su izvan njegovih moći i sposobnosti planiranja predviđanja, ali je odavno bio uvjeren da će mu sin jednog dana biti glavni igrač Hajduka. I to se događa ove sezone, Nikola Vlašić, od milja zvani Niksi, iz utakmice u utakmicu daje veliki doprinos uspjesima Bijelih. Konkretno, protiv Norvežana, dakle u utakmici u kojoj nije briljirao, u prvih dvadesetak minuta pripremio je dvije prilike svojim napadačima da su trebali samo ćušnuti loptu u mrežu, pa je na kraju dvoboja zaista na silovit način probio se po lijevom boku, idealno centrirao, može se kazati pogodio je Tomislava Kiša u glavu (što ne umanjuje snalažljivost golgetera Kiša) za 2:0.

Osnovna odgojna mjera Joška Vlašića za svoga sina, kao i za Blanku bila je da svakom treningu, pa i najbanalnijoj vježbi, pristupa maksimalno ozbiljno, s usredotočenošću, kao i da je od malena 'odmah postao ljuti natjecatelj, kod njega nema odustajanja, poraze ne priznaje'. Možda vam zvuči paradoksalno, ali 'projekt Niksi' krenuo je kad je Nikola imao svega četiri godine. Tata Vlašić, iznimno precizan, stručno potkovan kad je u pitanju fizička priprema, baš pamti datum kad je odlučio da Nikolu lansira u nogomet: 31.svibnja 2002. Dakle, već 13 godina Nikola je slijedi program, ranije očev, sad trenera Hajduka.

"Niksi je tako građen da sam znao kako će, možda će vam izgledati ružna moja metafora, postati pravi komandos, njegove motoričke sposobnosti su izvanredne".

Ove sezone Vlašić je nastupio na sedam od osam utakmica Hajduka, šest po 90 minuta, jednu 87 i to protiv Sillamäe (6:2) kako bi od gledatelja doživio standing ovation. Ipak u svoja 44 nastupa nije se baš iskazao efikasnošću (svega pet golova), Nikola ima silovit šut, ali ga baš ne služi, 'balun mi je lega kako volja protiv Zagreba, baš sam ga zakuca' (bilo je to u prošlom prvenstvu).

"Ima situacija kad bih morao bolje šutirati. Dogodi se da prođem dvojicu, pa zastanem, umjesto da idem do kraja i šutiram. Svakako, moram ćešće šutirati".

Trener Hajduka Damir Burić u više navrata je objašnjavao kako mu je veliki gušt raditi s mladima. O mogućnostima razvoja Vlašića kazat će da su 'nevjerojatne, posebno jer on ima pozitivan pristup'. Hajduk ima seriju mladih igrača, ali svi osciliraju u svojim igrama, jedini postojan je mladi Vlašić.

Zanimljivo je da Nikola tvrdi kako je on sam sebi najveći kritičar. On je jako zadovoljan novom praksom u Hajduku, to kako trener Burić inzistira na analizama prošlih igara, pa Niksi kaže 'to mi otvara oči, jer tek na snimkama uočavam jasnije kako sam trebao nešto odigrati ili kad bi bilo bolje šutirati'. On je sebi postavio kao cilj, ili bolje reći kao zadatak, da u ovom prvenstvu postigne najmanje deset golova.

Vlašić ima ugovor s Hajdukom do 2017., što se njega tiče mnogi su poznati klubovi zainteresirani da ga otkupe, ali se Nikola, naravno s glavom obitelji Joškom, lako dogovorio da 'za sada ne dolaze u obzir transferi, pa makar koliko veliki bili'. Oni kažu da će u inozemstvo kad dođe pravo vrijeme, a Nikola bi najviše volio u Španjolsku.