Ne znamo, je li problem u nama, je li stvar u godinama i poodmaklom stažu, ili su doista ove nove generacije toliko različite od nekih prijašnjih? Bit će, od svega po malo, ali slažu se i svi “iskusniji” u Dinamovoj delegaciji da je nekad to bilo puno drugačije.
Recimo, u rovinjskom hotelu Amarin možete naići na sve osim na Dinamove nogometaše. Ljudi kao da ispare onog trenutka kad se vrate s treninga. Nekad je bilo normalno da nakon večere, ako ne i tijekom dana, igrači sjednu na kavu, razgovaraju, smiju se i međusobno podbadaju, znala se čuti i pjesma.
Ništa od autograma
Znalo se i malo otići na “tamnu stranu”, pripreme su bile vrijeme kad se gradio i momčadski duh, ne samo “čista fizika”. Mogao si s igračima izmijeniti koju riječ i usput, čak i dulje razgovarati, sad ih ni ne vidiš. U hotelskom lobiju odbojkaši i odbojkašice, nogometaši mađarskog Haladasa, a Dinamovi nogometaši - nigdje.
Pretpostavljamo da su po sobama, da je “top zabava” i dalje PlayStation, da tu i tamo netko karta, poker, belu... Ne znamo. Ali znamo da su dvojica dječaka poslušala naš savjet i za autograme igrače čekala kod recepcije. Na kraju su kući otišli praznih ruku, nitko nije prošao.
Ostaje stoga prisjećati se tih nekih starih vremena, Davor Bukovina i dr. Hrvoje Šojat u Dinamu su već dugo, dugo, prošli su sve. Pokušavaju izbrojiti, uzalud, koji im je Petev već trener s kojim surađuju, anegdote i uspomene vade iz rukava, ima tu materijala za napisati pravu knjigu. Suze na oči idu, od smijeha, naravno. Ipak, oni koje uvijek možete vidjeti jesu članovi stožera. I bugarsko-hrvatska kombinacija vrlo dobro funkcionira. Stalno su zajedno za stolom, planiraju treninge, analiziraju, dogovaraju se, izgleda taj odnos doista idilično.
- Svi razumiju hrvatski, ali komuniciramo najviše na engleskom - otkrio nam je Marko Marić, jedan od hrvatskih kadrova u stožeru, koji slovi za najvećeg poliglota u Maksimiru. Zatekli smo ga u razgovoru s odbojkaškim trenerom, pričao je grčki.
Na travnjaku, pak, nema previše zanimljivosti. Jutarnji se treninzi uglavnom svode na trčanje i vježbe snage, popodnevni na rad s loptom, ali još je uvijek tu premalo nogometa da bi se nešto moglo zaključiti. Igra se pet na pet, tri na tri... Ono što treba zabilježiti svakako je prekrasan gol Alija Karimija u rašlje, dvaput je zabio Armin Hodžić. Ali, o samom nogometu uistinu je sad prerano pričati, nekoga otpisivati, nekoga isticati, bilo bi neozbiljno. Benković, Knežević i Goncalo, zbog ozljeda i oporavka ne rade punom snagom, to je, zapravo, najvažnija vijest.
Više razgovara o globalnim pitanjima, poput borbe s Rijekom, primjerice. Nadaju se u Maksimiru da bi već u prva četiri proljetna kola mogla ljestvica izgledati drugačije, Dinamo igra čak tri utakmice kući, Rijeka tri u gostima, kod Osijeka, Intera i Hajduka.
Bez megapojačanja
Dakako, interes je izazvala i vijest da Kinezi nude pet milijuna eura za Andrijaševića, iz dva razloga. Prvo, njegovim odlaskom Rijeka bi bila slabija, drugo, Dinamo ima pravo na postotak od transfera! Koliko smo čuli, 20 posto. Bile bi to Dinamu dvije mačke jednim udarcem, ali, izgleda - ništa od toga.
Transferi? O njima se, praktički, ne govori, kao da su se u Dinamu pomirili s time da velikih, zvučnih megapojačanja neće biti ove zime. Osim ako nešto odjednom ne iskrsne, ne potrefi se puno toga. Ionako, ljudi koji vode transfernu politiku, izuzev Ivajla Peteva, nema u Rovinju, o tim se stvarima raspravlja u Zagrebu. Ali, zasad, bez senzacija!