Kada sumiramo godinu, onda je jasno: s reprezentacijom je osigurao plasman na Euro, što je, pokazuje povijest - teško. Mnoge su reprezentacije “pale” nakon velikih uspjeha, a Zlatko Dalić je uspio poslije velikog uspjeha, pa logičnog pražnjenja, dotegliti “vatreni” brod do europskih obala. Pritom, pak, mijenjajući zastarjele motore onim mlađima, što nosi sa sobom vjeru kako hrvatska reprezentacija neće postati novi Uljanik. Dapače.
Novogodišnji intervju s izbornikom, kojeg ovog ljeta čeka novi izazov, posve je jasan: nacionalna mezimica i čovjek kojem svi vjeruju na novom je zadatku. No, za početak, krenimo od godine na izmaku:
- Najvažnije je bilo što smo prošli na Euro, ali skupina nije bila laka kako se očekivalo. Igrali su svi protiv viceprvaka svijeta, i bili smo lovina svima. Prije Mađara i Slovaka, rasprodali su stadione nakon sat vremena. I zato nije bilo nimalo lagano. Najvažnija je stvar napravljena time što smo bezbolno obavili smjenu, što smo bili prvi u skupini, uostalom, samo smo 2007., ako se na varam, izgubili sedam bodova u skupini. Ujedno, igrali smo kroz cijelu Hrvatsku, stvorili nove klince, i inficirali neke druge, u kojima ćemo uživati u budućnosti. Jest, 2018. je bila vrh, no baš nakon takve godine, bitno je bilo da 2019. ne donese antiklimaks. I, moj je dojam, nije.
Kvalifikacijska priča bila je posebno dramatična zbog efekta mamurluka, u kojem su mnogi poklekli...
- Nije bilo lako sve držati, bilo je i emotivnog pražnjenja, i to smo platili protiv Španjolaca s onom ‘šesticom’. No nismo radili drame, iako se pokušavala postaviti priča kako je sve ono u Rusiji bilo slučajno. Ali svjetsko srebro nije bilo slučajno. Istina, i mene je bilo strah toga hoćemo li uspjeti, ali sve smo napravili maksimalno, iako je bilo problema u drugim utakmicama, par dana nakon što bismo odigrali pravi dvoboj. Ali cijela je godina bila protkana promjenama, ozljedama, ali zajedno sa stožerom nisam pravio probleme, i sve smo radili mirno.
U prijevodu, 2019. je ispunila vaša očekivanja?
- Sportski je plan ostvaren i ispunjen. Visoka ocjena, definitivna, reprezentativno, a i Dinamo je napravio velike stvari. Što se tiče drugih stvari... nismo se pomaknuli, puni smo problema, prepucavanja, nemamo stadiona, nemamo infrastrukturu, i jedino tko nešto radi je Osijek, a to opet ne radimo mi, već netko drugi. Ulažemo najmanje u Europi, a radimo najveće stvari. No taj mentalitet, on je strašan. Te hrvatske ljude i hrvatske trenere, u mlađim kategorijama, gdje nisu dovoljno plaćeni i istaknuti, netko je te ljude prepoznao, nadogradio i ti ljudi vrijede, i ti ljudi, među najboljima su u svijetu, u svakom sportu. A oni su najmanje plaćeni, pogotovo u omladinskim školama, u svim sportovima, svi treneri u tom sektoru najveći su pobjednici, ne samo godine, već desetljeća, minimalno.
I sami ste uputili packu kako HNS nema štand na Adventu, kako ljudi nemaju gdje kupiti dres svjetskih viceprvaka. Dojam je da se Savez “šlepa” na račun uspjeha reprezentacije?
- Ne znam kome konkretno ta packa ide, ali nekome mora ići. Evo, pokušajte vi u centru Zagreba ili bilo gdje drugdje u Hrvatskoj, pa i Dalmaciji tijekom ljeta naći naš originalni dres. Nećete moći, jer nema ih. Toliko je turista, a dresova nema. To nisu packe, to su činjenice. Odnos? Kao izbornik imam samostalnost, imam uvjete koji meni trebaju, a druge stvari, s time se ne želim trošiti. To nikome ne koristi. Ako smo mi drugi na svijetu, ako smo se plasirali na Euro, čemu je potrebno da se prepucavamo tko je za ovo, a tko za ono... Mi kao reprezentacija ne igramo niti za mene niti za nikoga pojedinačno, mi igramo za hrvatski grb, i hrvatski narod, a što se događa, nas se ne bi trebalo ticati. Iskreno, najmanje je potrebno ono što se događa zadnjih mjesec dana, uznemiravanja, prevrati, potresi. To je posve bespotrebno.
U cijelu se priču uvuklo i dogovaranje prijateljskih utakmica. Što je istina?
- Ja predlažem utakmice, ja pregovaram suparnike, ali uvjete dogovara Savez. Ja sam s Belgijom i Švicarskom dogovorio prijateljske utakmice u ožujku, i bio je dogovoren turnir u Kataru s Portugalom kao četvrtom reprezentacijom, ali je nešto zapelo. Znam da tražim samo jake utakmice. Ne zanima me, uz dužno poštovanje svima, Luksemburg ili Gibraltar, jer to je samo i jedino dobro za moju statistiku, ali mi smo viceprvaci svijeta, koji su svima interesantni i svi na nama mogu zaraditi. Želim kazati, na svima možemo zaraditi, jer nas svi žele gledati, ali ako želimo napredak i prave testove uoči velikih natjecanja, onda želim najjače. Jer samo se protiv njih možemo testirati.
To je logično, pogotovo uoči Eura. Što uopće na njemu očekivati?
- Euro će imati devet ili deset favorita, koji mogu osvojiti prvenstvo, bez da to bude nekakva senzacija. To je tih deset. Nedostaju Argentina i Brazil, pa da to možemo zvati najsnažnijim turnirom na svijetu. Dakle, jačim nego što je Mundijal. Jer, istovremeno, mnogo domaćina igra kod kuće, što ih čini jačima. No, očekivanja su jako velika, i ja se toga ne bojim, jer imamo dobru reprezentaciju, ali ovisit će to o sreći i puno faktora. Prvi cilj je proći skupinu, a onda...
Ispada da je bolje “tankirati” Englesku pa se uvući u lakši dio ždrijeba, barem za osminu finala.
- Ne kalkuliram, ali ta je prva najvažnija, ona te usmjerava prema svemu drugome, to nam je pokazala i Nigerija. Ne možeš imati ljepše nego dobro otvaranje turnira, ono te puni samopouzdanjem, ne uvlači se nervoza. Hrvatska je zavrijedila da Euro otvara protiv Engleza na Wembleyju. Engleza, koji su kvalitetni, žele nam uzvratiti, i imaju najviše ciljeve. No mi, odmah ću vam kazati, nećemo kalkulirati.
Hoćemo li se, pritom, mijenjati? Sami ste kazali da smo lovina, to znači da smo jako dobro upoznati. Pitanje je: je li ova Hrvatska ona iz Trnave, protiv Mađara u Splitu ili Slovaka u Rijeci, ili...
- Svaka naša prva utakmica je bila fantastična. A onda manjak vremena, putovanje... I zato nismo bili u kontinuitetu dvije utakmice dobri. Preuzeo sam odgovornost za neke utakmice, ali na kraju smo ipak bili prvi, jer Hrvatska ima kvalitetu, ne sumnjam, uvjeravam vas u to. S obzirom na profil igrača koji imamo, nemamo previše toga za mijenjati. Za igru s trojicom otraga, to možemo igrati jedan dio utakmice, ali morat ćemo svakako napraviti dva modela igre i koristiti ih kada bude potreba. Jer svi znaju kako igramo. Istina, i moramo biti pametni, ali sigurno neću puno pametovati...
Pa niti oko liste za Euro, koja se već sada čini prilično jasna. Izuzev vratarskog pitanja.
- Složio bih se s vama, bila bi ludost eksperimentirati, ja imam u glavi 24-25 igrača, mora postojati konstanta, i ona je moj forte, nema mjesta dramatičnim promjenama. Reprezentacija nije klub, to je grupa, a bez dobrih odnosa i bez obiteljske atmosfere, nema ničega. Ali ako netko pokaže vrhunsku kvalitetu, jasno da je dobrodošao. Vratari su vrlo osjetljiva pozicija, a vratar ako ne brani, to je problem. Rekao sam i Lovri, da će za kvalifikacije biti ovdje, da ga pokušam vratiti, i da mu dam samopouzdanje. Ali sada, moram gledati dečke koji brane. I on na proljeće mora braniti...
Kao što neki čekaju svoje posljednje natjecanje. Barem se tako priča. Jeste li razgovarali s Modrićem, Rakitićem, pa i Lovrenom, koji također navodno razmišlja o reprezentativnom umirovljenju?
- Oni će sami odlučiti što i kako dalje, naš je dogovor da idemo do Eura, a sigurno da dolaze mlađi, brži i potentniji. Našim senatorima uvijek će biti vječna hvala, istina je da i veliki klubovi traže puno odricanja, pa će i oni sami odlučiti kako dalje. Vidjet ćemo što će biti nakon Eura.
A što će biti s vama nakon Eura, i vi ste jedan od onih koji bi mogli otići...?
- Ne mogu reći je li Euro posljednji ili nije. Misliš da jest, pa te nešto povuče. No što se god dogodi, bit ću ponosan. Istina, imam neku ambiciju, meni je cilj jednoga dana voditi neki jaki, veliki europski klub. Bio sam u finalu SP-a, bio u finalu Azijske Lige prvaka, osvajao sam trofeje... I volio bih voditi veliki europski klub. Moj ugovor istječe krajem Eura, ali meni ugovor ništa ne znači, što će mi ako nemam rezultat ili podršku. To me ne zanima. Ne zaštićujem se time. Mogu ga raskinuti sutra. Bitni su, naravno, rezultati, i kako se osjećamo.
O odlasku ste razmišljali i nakon SP-a, to nije tajna...
- U trenucima kada sam vidio što smo napravili, s kolikim se veseljem narod vezao i koliko smo radosti donijeli... Bilo je to najveće događanje naroda nakon rata, i nisam imao pravo to napustiti. Ja sam bio prvi koji je to pričao, zagovarao, i kako bih onda to napustio. I onda sam pred sebe postavio ta dva nova cilja: Split i Euro. Znao sam da preuzimam rizik, ali reprezentacija se vratila narodu. I uspio sam.
Jeste li bili previše rastrgani nakon SP-a, razvlačili su vas na sve strane? Dosta ste se trošili na sve izuzev nogometa.
- Jest, bila je takva situacija. I, ruku na srce, nije mi to nimalo odgovaralo. Bilo je prenaporno, ali sam nastojao da ne uskratim nikome ništa, da se odužim svima. To me umaralo, iscrpljivalo, privatnog života nije bilo, ali tu ljubav nisam mogao odbijati.
Jeste li time gubili svlačionicu? Kakav je vaš odnos danas?
- Ništa se nije promijenilo. I dalje vlada veliko povjerenje, međusobni sklad; ja sam igrače pustio na miru, oni su na odmoru, i ja ću tek krajem siječnja krenuti u razgovor s njima - jasno, i s Rakitićem, posjećivati ih i nadograivati odnos. I dalje smo mi na jednom zajedničkom putu. Želio sam pritom odbijati i forsiranje medija, te sam sve probleme i ‘probleme’ riješio na miran način, nitko nije galamio, i to je moj stil i ostat će.
Sigurno je odlazak na Euro i uspješno postupno pomlađivanje reprezentacije, u koju ste uveli sada već neosporne Vlašića, Petkovića, Brekala, pa i Ćaletu-Cara ili Perića najbezbolnija i najveselija stvar koju ste učinili u godini za nama. Koja je, međutim, najbolnija?
- Najteži je bio onaj poraz od Španjolaca, to je bilo jako bolno, to je bilo nekako prebrzo došlo. Ali nakon Bakua sam se osjećao najlošije, znao sam da ćemo baš mi tamo loše proći i izgubiti bodove. To je bio baš loš rezultat. Bilo je loših konotacija, međutim, kasnije smo dokazali našu kvalitetu.
Slijedi 2020., što, za kraj, želite od nove godine?
- U sportskom smislu da Hrvatska opet bude onakva kakva je bila na SP-u; konkurentna, prava, da opet bude zajedništvo, koje bi moralo stvoriti temelje napretka cijelog sporta i društva o kojima smo pričali... A inače? Svima, i čitateljima Jutarnjeg, samo da je zdravlja. Ono je najvažnije...