Dražen Ladić nije samo desna ruka Zlatka Dalića, nego je do SP-a bio zadužen za skautiranje Islanda, suparnika o kojem su u reprezentaciji najviše znali, da bi se pokazalo kako je to utakmica za prestiž.
- Za razliku od Nigerije i Argentine, s Islandom smo se dosta susretali, imamo razna iskustva, dobra i loša. Ovo je nešto drugo, SP, zna se naša ambicija, želimo biti prvi u skupini, zadržati pozitivno ozračje i učinit ćemo sve da tako bude. S druge strane ne treba ići grlom u jagode, budući da imamo i neke načete igrače, jer sezona u klubovima bila je duga i ostavlja tragove kod drugih reprezentacija, pa tako i kod nas. Isto tako više igrača je pod teretom žutog kartona pa ćemo u tom duhu sastaviti momčad - kaže Ladić.
Nema euforije
Nije htio izravno govoriti o imenima.
- Sve je to prva momčad, ne dijelimo ih na prvu i drugu ekipu. Netko tko to gleda sa strane, normalno da ima u glavi udarnu jedanaestoricu, no naša je zadaća brinuti da sve bude optimalno. I inače u našem društvu ljudi vole, od davnih dana, slagati jedne na jednu stranu, druge na drugu… Što se tiče Islanda, te utakmice u izlučnom ciklusu su nam dosta velika opomena, a i dosadašnji rezultati na Svjetskom prvenstvu pokazuju da su mnogi zagorčali život favoritima.
Island je protiv Argentine uglavnom branio, dok je Nigeriju pokušao napasti.
- On nam je u glavama prisutan, u prvom redu po Europskom prvenstvu u Francuskoj gdje su napravili veliki rezultat. Dobro je da ga na taj način percipiramo. Ove dvije utakmice u Rusiji nisu bile u tom duhu. Poznavajući njihov mentalitet, htjet će dobiti jer to im daje šanse, ovisno o rezultatu susreta Nigerije i Argentine, da prođu u drugi krug. Iz našeg rakursa, oni su nam dužnici jer osvojili su prvo mjestu u skupini u izlučnom ciklusu, a mi znamo što smo morali proći da bismo uopće stigli na ovo Svjetsko prvenstvo. Međutim, nema nikakvog revanšizma, treba biti miran, pripremiti se, kako mi, tako i igrači, da ne uđemo u dvoboj pod teretom revanša ili previše “nabrijane” u glavi s pristupom: “Sad ćemo vam mi pokazati.“ Ili da pričamo kolika je naša snaga. No, moramo ići na pobjedu.
Prvo mjesto je gotovo sigurno, samo luda teorije može to preinačiti. Nigerijci izjavljuju da očekuju od Hrvatske ozbiljan nastup, fair play...
- Neovisno od njihovim očekivanjima mi ćemo itekako ozbiljno odigrati, ovo nije turnir za kikiriki nego svjetsko prvenstvo. Ne možemo ući u utakmicu nonšalantno.
Veći broj igrača bit će deset dana bez utakmice.
- Nastojat ćemo držati tenziju i kroz trening, i kroz pripremu, ali treba gledati razumno. Ne možemo se sad prepustiti euforiji, kao idemo u svaki susret svi punom snagom, pa se zatim ispušeš za utakmicu-dvije i gotov si.
Bez mudrovanja
Krenulo je jako dobro, na račun Dalića slijevaju se komplimenti, u čemu je njegova trenerska tajna?
- Nema prevelikog mudrovanja, čovjek je jednostavan i normalan. Kod njega nema velikih riječi ili nerealnih obećanja. Došao je za izbornika na način koji bi možda rijetko tko, osim avanturista, samo tako prihvatio. Malo je tko vjerovao da možemo ići na SP, s obzirom na situaciju u kakvoj smo bili. Mislim da je igrače najviše privukla njegova jednostavnost i korektan pristup, bez naglih reakcija.
Koliko vas sluša?
- Kako kad. Mogu pričati koliko hoću, ali što mu se ne dopadne napravi po svome.
Koliko ste vi njega slušali kad je bila obrnuta situacija, kad ste vodili mladu reprezentaciju, a on vam bio pomoćnik?
- Dosta smo različiti po karakterima. Kod mene je više po narodnoj “što na umu, to na drumu“. Što vidim, to i kažem. Ne znači da sam uvijek u pravu, ali nisam diplomat. On je mirniji, ne iznosi previše svoja mišljenja. Možda je i to jedan od razloga što relativno dobro surađujemo. Nema kod nas velike razlike tko je šef, niti sam ja to gledao nekad tako, niti on danas. Postoji prijateljski odnos i rasprava je na istom nivou. Ne šefa i pomoćnika.
Kako funkcionirate na klupi, je li netko zadužen za detaljnije gledanje što radi suparnik?
- Ne, svatko ima svoju percepciju igre. Protivnike analiziramo do početka utakmica, a kad traje susret gledamo prije svega našu igru jer kad se uzme u obzir kvaliteta igrača koju posjedujemo, primarno je što ćemo mi napraviti.
Nebo i zemlja
Ladić je 1998. kao golman bio vrlo bitan akter, može li povući paralelu između tog SP-a i sadašnje situacije? Vezano za timski duh i igru.
- Godinama robujemo toj 1998., a danas je velika razlika.. Prošlo je 20 godina, nogomet tada i sada je kao nebo i zemlja. Također, relacije, ponašanje, običaji igrača iz toga doba i danas, sasvim su drugačiji. Nema previše prostora za komparacije da se kaže - eto, mi smo to radili pa bi bilo dobro da činimo i sada. Situaciju treba prilagoditi trenutku.
Danas su nogometni profesionalci vrlo aktivni na društvenim mrežama, negda su Mate Biljarista ili Ante išli i 300 kilometara, ako je trebalo, da bi donijeli novine, sada im je sve na dlanu.
- Točno tako. U moje igračko doba, nakon treninga i utakmice, mogao si biti fokusiran na ono što je oko tebe i ništa drugo. Danas imaju toliko mogućnosti da im misli mogu otići miljama… Ne znači da to nije dobro. No, trener koji bi se sada prema igračima htio ponašati na temelju svojih gledišta od prije dvadeset godina, bio bi u velikom problemu. Stršao bi. Jednostavno ne ide, ne paše to u ova vremena.
Gdje je limit ove reprezentacije?
- Negdje jest. Vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko utakmica. Opet, ne treba ni to značiti da ćemo napraviti najviše što mogu ovu igrači. Ako se vratimo na kvalifikacije, mislili smo da je taj rang dosta nizak, danas smo blizu nebesa. Ništa novoga jer je kod nas vrlo često prisutna ili velika tragedija ili velika euforija. Ali, eto, idemo korak po korak. Nitko ne može reći gdje ćemo završiti.