Na Rujevici je svanulo sunce dan nakon pobjede u Vinkovcima kojom je prekinut niz od pet prvenstvenih utakmica bez pobjede, tri boda protiv Cibalije svima su u riječkom prvoligašu izmamila osmijeh na lice, ali daleko od toga da je nešto napravljeno. Zapravo, period do kraja jesenskog dijela sezone na neki način je prijelazni, čeka se finiširanje promjene vlasničke strukture, odnosno preuzimanje većinskog dijela vlasništva od strane Damira Miškovića, nakon čega slijedi redizajn momčadi budući da bi mnogi igrači koji su ostali iz one šampionske generacije mogli osvanuti u nekoj novoj sredini.
Skupo plaćeni
Naravno, neće svi otići, uz Gavranovića i Vešovića ne bi trebalo otići više od dva ili tri igrača, no puno bitnije od transfera za svakog od njih je i sredina u koju će se otisnuti. Mogu slobodno nešto o tome pitati Franka Andrijaševića koji je ljetos otišao u Gent, gdje čeka zimski prijelazni rok kako bi pokušao pronaći novu sredinu u kojoj će imati povjerenje kakvo je imao u Rijeci.
To mu je u ovom trenutku najvažnije, transfer u Gent se nije pokazao najboljim rješenjem za njegovu karijeru, ali Andrijašević ga je odabrao, između ostalog, jer je ponuda riječkom prvoligašu bila izdašnija od one Standard Liegea. Sada Rijeci fali Franko Andrijašević, a Franku Andrijaševiću fali Rijeka… Kod trenera Yves Vanderhaeghe, koji je naslijedio Heina Vanhaezebroucka čija je Franko bio želja, ne kotira najbolje i sasvim je izvjesno da će uskoro preseliti u novu sredinu. Može li to biti Rijeka? Iako će Andrijašević reći da bi pješke došao igrati za Rijeku takvo što u ovom trenutku nije realna opcija. Gent ga je skupo platio, Rijeka ne može platiti nešto čime bi belgijski klub barem približno vratio ulaganje, pa je i jasno zašto od tog posla neće biti ništa.
U neznatno boljoj situaciji je Roman Bezjak koji je tek ovog vikenda upisao prve ovosezonske minute kod Torstena Fringsa u Darmstadtu. Nakon isteka posudbe u Rijeci status mu se nije promijenio, baš naprotiv, Darmstadt je bio spreman pustiti Bezjaka za simboličnu naknadu, ali ne u - Rijeku. Rezon tamošnjih čelnika može se shvatiti, jer teško bi opravdali potez prema kojem su skupo platili igrača (oko 2,5 milijuna eura), besplatno ga dali na posudbu klubu od kojeg su ga kupili i s kojim je Bezjak osvojio prvenstvo dok je Darmstadt koji ga plaća ispao iz lige. Ipak, Bezjak je šutio i radio, vjerojatno malo i skrenuo Fringsovu pažnju na svoje sposobnosti kada je za 45 minuta protiv Škotske postigao dva pogotka za Sloveniju. Sada se nada da je minutaža protiv Union Berlina naznaka boljih dana…
Trebalo je odvagnuti
Puno u svom novom klubu ne igra ni Stefan Ristovski, ali za razliku od Franka i Romana ima jasne signale da u Sportingu na njega itekako računaju. Nema veliku minutažu, ali nastupom protiv Juventusa je pokazao da nije zalutao u Lisabon i za očekivati je da će mu Jorge Jesus u nastavku sezone davati sve više prostora, odnosno početi više koristiti kvalitetu koju Ristovski neosporno posjeduje.
Grubo zvuči, ali ne gledajući financije već isključivo sportsku stranu, ispada da nakon šampionske sezone mnogi ipak nisu ostvarili ono čemu su se nadali, odnosno naslovnoj ulozi pod reflektorima neke renomiranije pozornice od HNL-a. I navijači Rijeke toliko su puta, pogotovo nakon europskih utakmica, uskliknuli “eh da su nam Franko, Ristovski i Bezjak“, ali vidimo da ni kod njih sve nije idealno, da nije sve u iznosu na ugovoru već da treba odvagnuti i neke druge stvari kada se bira klub za nastavak karijere.