Srce nam je ispunjeno ljubavlju prema našem Hrvoju, moja obitelj svakodnevno živi s njim i nikad se nećemo pomiriti s činjenicom da nam ga je sudbina otrgnula iz naručja! Za nas ne postoji vrijeme, mi nemamo taj osjećaj da je prije deset godina naš sin trčao za loptom i nedugo zatim glavom udario u zid, te nekoliko dana nakon toga od posljedica teške ozljede preminuo u zadarskoj bolnici. Jer, on je tu pred mojim očima i očima moje obitelji – tužnim glasom govori Svetko Ćustić, otac tragično preminulog nogometaša Zadra.
Hrvojeva fotografija, kao i njegova sportska oprema koju je nosio toga nesretnoga dana, kad je hrvatskom odjeknula tužna vijest o preranoj smrti nogometaša, sportaša, napose predivnog čovjeka, na čiji spomen potekne suza, izloženi su na ulazu u klupske prostorije NK Zadar, na Stanovima! Nema onoga tko barem na trenutak ne zastane pred njegovim likom i zavapi: "Bože, zar je morao otići tako!"
Svetko, Vi ste prije nepune dvije godine preuzeli ulogu direktora kluba i odmah ste istaknuli kako je vaša želja da se ne ugasi Hrvojeva misao o Zadru kao prepoznatljivom nogometnom središtu, iz kojeg su se u velike europske klubove uputili mnogi njegovi prijatelji.Je li Vas u toj nakani potaknuo upravo sinovljev san?
- Doista, živim njegov san, jer mi nismo bili samo otac i sin, nego prijatelji i suradnici koji su svakodnevno pričali o planovima. Hrvoje je moja snaga, moj život! I zato svakog dana kad dolazim na posao u klub, zastanem pokraj njegove fotografije i kažem: " Dobro ti jutro sine!" I odem raditi, oživljavati njegove ideje o kojima smo pričali jučer. Jer, ponavljam, nemam taj osjećaj o vremenu, tim godinama dugim, u kojima naš sin samo fizički nije s nama. Živimo s njim, pričamo, smijemo se i plačemo, dijelimo međusobno u obitelji, bol, radost i tugu, prožimaju nas osjećaji ponosa što smo odgojili pravoga čovjeka, sportaša, koji nikoga nije ostavljao ravnodušnim.