ISLANDSKA
BAJKA
Prvo Europsko prvenstvo sa 24 reprezentacije izazvalo je različite komentare. Neki su se žalili da se izgubila kvaliteta, drugi su naglašavali da je nogomet profitirao jer su i manje momčadi došle na veliku scenu. Jedna od njih je i debitant Island, koji je u skupini remizirao s Portugalom i Mađarskom i pobjedom nad Austrijom izborio osminu finala s Englezima. Bila je to senzacija nad senzacijama, najmanja država na Euru poslala je kući naciju koja je ‘izmislila’ nogomet i pokazala da nije sve u pustim milijunima. Islandska bajka završila je u četvrtfinalu, gdje je Francuska bila uvjerljiva, no za sjajne islandske navijače njihovi su nogometaši bez obzira na ‘petardu’ protiv domaćina bili i ostali - heroji.
NOVI DEBAKL
ENGLEZA
Još će se dugo pričati o još jednom velikom neuspjehu Tri lava. Mislili su na Otoku ‘stiglo je naše vrijeme’, imali su u reprezentaciji neke uzbudljive igrače poput Kanea i Vardyja, u kvalifikacijama su sve pobijedili. No, ispostavilo se da su, kao i obično, Englezi opet bili previše umišljeni i bahati, a na terenu su ostali dužni. Izbornik Roy Hodgson previše je ‘kemijao’, igra Engleske bila je daleko od igračkog potencijala kojeg posjeduje, a sve su to do kraja razotkrili hrabri Islanđani, koji su se beskompromisno ‘potukli’ s Rooneyem i društvom i na kraju ih eliminirali s Eura. Hodgson je nakon svega podnio ostavku, a kritike u engleskoj javnosti bile su po običaju žestoke i nemilosrdne.
FURIJI POTREBAN PRAVI REMONT
Gotovo je, ‘tiki-taka’ je u Francuskoj definitivno spremljena u povijest, barem kad je reprezentativni nogomet u pitanju. Na Euru su uspjele one momčadi koje su naglasak stavile na defenzivnu organizaciju te brze i kvalitetne tranzicije u obje faze igre. Završila je velika španjolska era, bivše europske prvake načela je kombinirana postava Hrvatske, a dovršila Italija. Vicente del Bosque se povukao i priznao poraz, nakon Brazila u kojem nije prošao ni skupinu, u Francuskoj je izletio na prvoj prepreci drugoga kruga. To je i simbolični kraj španjolske ere, u modernom nogometu zapuhali su neki novi vjetrovi. Dio igrača vjerojatno će se oprostiti od reprezentacije, prvi je otišao legendarni Casillas...
ČUDESNI WALES
Island je bio sjajna priča, ali Wales je još bolja. Jer, Velšani su napravili korak dalje i otišli do polufinala. Tu su na površinu isplivali i neki njihovi limiti, nije išlo bez Ramseya koji je jedan od ključnih igrača, ali nije taj poraz od Portugala pokvario sve ono dobro što je Colemanova momčad napravila na Euru. Pobijedili su Slovačku i Rusiju, nesretno izgubili od Engleske, očekivano prošli Sjevernu Irsku, da bi u četvrtfinalu kreirali apsolutnu senzaciju i izbacili favoriziranu Belgiju. Gareth Bale bio je pokretačka snaga Velšana, ali pokazali su da nisu samo Bale, nego prava momčad koja zna što hoće i na koji će način to ostvariti. Krasilo ih je veliko zajedništvo, a na kraju je sve stalo u jednu riječ - ponos. Kod kuće su ih dočekali kao prvake, i tu je sve rečeno.
FANTASTIČNI GRIEZMANN
Znali smo da je odličan, ali on je cijelom svijetu pokazao da je - fantastičan. Antoine Griezmann, napadač Atletico Madrida prometnuo se u ključnu figuru uspjeha Tricolora na putu do finala. Golom u 90. minuti slomio je Albaniju, potom s dva pogotka potopio Irsku, protiv Islanda je zabio jednom i dvaput asistirao, a Njemačkoj je u polufinalu zabio dvaput i u velikom stilu najavio finale. Griezmann može zabiti, asistirati, započeti akciju, razigrati suigrače, skakati, igrati obranu, ma sve što treba. Izbornik Deschamps uvažio je njegov prijedlog i stavio ga iza Girouda, i potvrdilo se da je na polušpici najopasniji. Jedinstven je igrač čiji je nogomet užitak gledati, bez obzira za koga navijali.
DVOJBE OKO PORTUGALACA
Oko njih su se najviše lomila koplja na ovom Euru. Rekli su, igraju ružan i negledljiv nogomet, prigovarali su im da ‘to nije pravi Portugal’, njihovog izbornika Santosa nazivali su ‘bunkerašem’, ali ispostavilo se opet da je u nogometu najvažniji rezultat. Neke druge reprezentacije mogu se beskrajno tješiti da su igrale lijepo ili najljepše, ali što im to vrijedi kad su njihovi igrači već odavno na plaži. Portugal je jučer igrao finale, i to nije bilo slučajno. Santos je na turniru izvrsno vodio svoju momčad, mijenjao je igrače, raspored i taktiku prije i za vrijeme utakmica, i taj njegov ‘kontrolirani nogomet’ donio mu je uspjeh. Istina, mnogima se sve to nije svidjelo, ali portugalski su navijači bili sretni, a njih se ipak najviše pita.
FRANCUSKI
USPON
Nekako se očekivalo da će Francuska kao domaćin otići daleko, iako je bilo upitno što se od njih može očekivati nakon dvije godine bez natjecateljskih utakmica. Didier Deschamps bio je francuski kapetan s europskim i svjetskim naslovom, zna kako se osvajaju trofeji, no trebalo je taj pobjednički duh prenijeti i na tu mladu momčad, koja je Euro dočekala s puno različitih problema. Na početku to nije izgledalo idealno, ali kako je vrijeme išlo uspon je bio očit, Tricolori su rasli kroz igre i rezultate, i sinoć su igrali finale. I Deschamps se prilagođavao, tražio je i pronalazio najbolja rješenja, a reprezentacija je cijelo vrijeme uživala i veliku podršku navijača i cjelokupne francuske javnosti, što je također bio značajan čimbenik cijele priče.
VATRENI U
SUZAMA
Hrvatska je odigrala turnir o kojem će se puno pričati. Utakmice u skupini dale su podlogu za visoke ambicije, ali zapeli smo na prvoj prepreci u eliminacijskom dijelu natjecanja, protiv Portugala. Može se raspravljati o tome je li nam kriva samo nesreća, bismo li na jedanaesterce doista prošli dalje, jesmo li trebali biti hrabriji... No, svi će se složiti da smo kući otišli prerano, da smo na tom Euru mogli ostvariti i više. Igrači su to najbolje znali, za njih je ispadanje od Portugala bio neuspjeh, moglo se to jasno vidjeti kad su na terenu neutješno plakali još dugo nakon utakmice osmine finala. Valjda ćemo jednom dočekati i suze radosnice na nekom velikom natjecanju...
HULIGANSKO ORGIJANJE
Nažalost, Francusku 2016. obilježile su i nemile scene na tribinama i izvan njih. I ne treba u to miješati prave navijače, koji su u velikoj većini slučajeva bili sjajni. Tu je riječ o huliganima koji su na Euro došli isključivo izazivati nerede, iz ovih ili onih razloga. Tako je skupina huligana iz Hrvatske uz pomoć francuskih kolega izazvala prekid utakmice sa Češkom u St. Etienneu ubacivanjem baklji i topovskog udara u teren, dok su se izvan stadiona posebno isticali Englezi i Rusi. Nažalost, dugo će se pamtiti ružne scene iz Marseillea, gdje je danima uoči utakmice Engleske i Rusije vladalo opsadno stanje, a sve je kulminiralo na stadionu gdje su ruski huligani nakon susreta napali engleske navijače. Ne ponovilo se!
NJEMAČKI
‘RUKOMETAŠI’
Svjetski prvaci oprostili su se u polufinalu, dalje nije išlo. Bila je Njemačka hendikepirana jer na Euru nije imala pravog napadača, za završnicu su izgubili i Gomeza, a Müller se na turniru nije ‘ukazao’. U polufinale s Francuskom morali su i bez Hummelsa i Khedire, po prikazanome su možda zaslužili i bolje proći, ali slaba im je to utjeha. Elf ćemo iz Francuske možda i najdulje pamtiti po njegovim ‘rukometašima’ koji su skrivili kaznene udarce. Jerome Boateng postao je predmet ismijavanja na društvenim mrežama nakon igranja rukom protiv Italije, a Bastian Schweinsteiger nešto slično napravio je protiv Francuske. Boatengov kiks uspjeli su Nijemci ispraviti, no Schweinijev ih je gurnuo prema oproštaju.