Damir Krajac / CROPIX / CROPIX
MLADA NADA

DINAMOV TALENT JE ČVRSTO PRIGRABIO 'JEDINICU' NA MAKSIMIRU PA OTKRIO 'Moji su uzori mirni vratari kao što su De Gea i Casillas'

“Najgore je kad se kao mlad boriš za ostanak, ali s druge strane je i savršeno, skupi se puno iskustva”
Piše: Nikola LipovacObjavljeno: 22. listopad 2016. 10:07

Dominik Livaković (21) prošao je prijemne ispite za Dinamovu ‘jedinicu’. Sačuvao je svoju mrežu netaknutom u debiju protiv Hajduka, potom očekivano protiv Slaven Belupa, a protiv Seville je primio “samo jednog”, uz dvije izvrsne intervencije.

Skromni, ali samouvjereni, 186 cm visoki Zadranin iz Arbanasa čak i sebe dijelom krivi za Nasrijev pogodak s prve vratnice, iako tu loptu iz takve akcije ne bi skinuo ni Superman poput Buffona...

- Toliko je brz taj europski nogomet, Nasri je brzo naletio, u HNL-u ne bi nitko, no lako je sad biti pametan. Zadovoljan sam sa sve tri svoje utakmice. Lako za mene, no najviše mi je žao što nismo zabili. Zaslužili smo gol. I nije to pitanje sreće nego kvalitete. Mi smo pobjeđivali u pretkolima kao Sevilla nas - priznaje Livaković, koji bi vjerojatno prigodu na Dinamovim vratima dočekao ranije, možda čak i prije odlaska Eduarda u Chelsea, da na ljetnim pripremama nije slomio mali prst na lijevoj ruci, pa je tadašnji trener Zlatko Kranjčar ‘jedinicu’ dao također Zadraninu Antoniju Ježini. Nakon plasmana ‘modrih’ u Ligu prvaka, ‘Livi’ je određen za pričuvu junioru Adrianu Šemperu, iako je u isto vrijeme čuvao mrežu naše U-21 reprezentacije.

- Za vrijeme ozljede trenirao sam kao igrač, pa sam sad fizički spremniji, što golmanima nekad fali. Borio sam se za jedinicu, nisam odustajao, nisam se mirio ni da budem broj dva nakon ‘jedinice’ u Zagrebu toliko godina. Drago mi je i da je Šemo branio, jer i ja sam počeo vrlo mlad. Super se slažemo, jedan drugoga bodrimo.

Iako će 9. siječnja navršiti 22 zime, Livaković je već vrlo iskusan za naše prilike: ovo mu je već peta seniorska sezona. Četiri ih je odradio sa Zagrebom, čije rukavice je navukao već sa 17 i pol godina. Zagrebaši su u toj sezoni ispali, potom se ekspresno vratili, a Dominik je ostao u Kranjčevićevoj i sezonu nakon što je formalno postao Dinamov igrač, u ljeto 2015.

- Dobro je da sam na početku karijere saznao što me sve čeka. Najgore je kad se kao mlad boriš za ostanak, ali s druge strane je i savršeno, skupi se iskustva. Hvala Zagrebu, oni su me plasirali u seniorski nogomet.

Zagreb, 021016. 
Stadion Maksimir.
Nogometna utakmica 11. kola MAXtv Prve lige, 11. kolo, izmedju GNK Dinamo i HNK Hajduk. 
Na fotografiji: Dominik Livakovic.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Dominik Livaković

Livaković pripada zadarskoj vratarskoj školi čiji je najistaknutiji predstavnik današnja reprezentativna ‘jedinica’ Danijel Subašić. Međutim, sazrio je u glasovitoj jami s pijeskom Zagrebova trenera Željka Nježića, popularnog Dede.

- Imao sam dva stara trenera, pokojnog Jakova Pinčića i potom Dedu, tako da sam više tradicionalna vratarska škola nego moderna. Jamu su obojica imali, a novu školu sam upoznao na Maksimiru, kod Silvija Čavline, s kojim imam super odnos. Ako ću nastaviti dobro braniti u Dinamu, nadam se da će mi sljedeći korak biti A-vrsta. Velika bi mi bila čast uopće biti tamo. Sad sam završio ciklus s U-21, trudit ću se biti što bolji i opravdati očekivanja - poručio je Livaković, kojem je nekad bio uzor Casillas, a danas je De Gea. Kako naglašava, mirni golmani.

Završio je Sportsku gimnaziju, upisao studij međunarodnih odnosa i diplomacije, no zamrznuo ga je “pod veliki led”.

- Netko može oboje, netko ne. Najvažnije mi je bilo završiti srednju školu. Sad ću se skoncentrirati na nogomet, a kad jednog dana završim karijeru posvetit ću se studiju. Smatram da imam dobar put, koji će mi pomoći da znam cijeniti što imam. Nisam preskakao stepenice - zaključuje Livi.

Linker
20. lipanj 2022 00:40