Amere, Amere, noga ti se pozlatila! Trondheim je bio najveća nogometna priča bosanskohercegovačkog reprezentativca, njegov fenomenalan pogodak odveo je Dinamo u Ligu prvaka. Gojak je tako ušao u Dinamovu povijest, u svim modrim knjigama bit će upisano njegovo ime. Uvijek će pisati:... a onda je ušao Gojak i donio Dinamu sedmi ulazak u Ligu prvaka. Momak rođen u Sarajevu, počeo je u Željezničaru, nastavio je u Olimpicu, a u zimu 2015. godine stigao je u Dinamo.

Nema stranca do Bosanca

Tako je, eto, još jedan Bosanac ugradio svoje ime u plavu povijest. Bilo ih je u Dinamu, recimo Sejad Halilović je bio agresivan i borben igrač, kralj destruktive, oduzimanja lopti, tri je sezone početkom devedesetih nosio plavi dres. Edin Mujčin pak je bio fenomenalan tehničar, pravi playmaker, majstor nogometa. Zbog te se dvojice uglavnom i pojavila ona uzrečica u Maksimiru “nema stranca do Bosanca”.

I nema, potvrda je Amer Gojak, on je nekako spojio Halilovićevu destrukciju, radišnost i borbenost te Mujčinovo znanje, maštovitost, kreaciju... S tim da ni jedan ni drugi nisu imali takvu udarčinu kao Gojak. Zabio je Amer mnogo važnih pogodaka za Dinamo. U Europi je zabio protiv Anderlechta u Bruxellesu, također kad se lomila utakmica, Dinamo je slavio s 2:0 i navijestio da postaje ozbiljna, prava europska momčad koja juri prema povijesnom dosegu, europskom proljeću. A pogodio je i u utakmici koja je donosila proljeće nakon 49 godina, protiv Spartaka iz Trnave u Maksimiru. Kazao je nedugo zatim da mu je to najdraži pogodak u karijeri. Sad više nije, ovaj će mu biti najdraži. Zabio je i u Budimpešti protiv Ferencvarosa.

Da, promašio je i onu šansu u Lisabonu protiv Benfice. Zašto je sada spominjemo kad je postao junak nad junacima? Pa zato što je više nikad nećemo spominjati, jer ovaj jučerašnji pogodak briše sve greške i promašaje. Gojak je napravio previše dobrog za Dinamo da bi se netko sjećao nekog promašaja.

Svi ga vole

Ali nije samo sjajan nogometaš. Amer je prekrasan momak, vrhunski odgojen, pristojan, pristupačan. Svaka čast obitelji na sjajnom odgoju tog mladića. Omiljeni je lik Dinamove svlačionice, jedan od glavnih vicmahera. Vole ga i novinari, navijači, svi u klubu... Uvijek nasmijan, vedar, pozitivan, spreman na šalu. Uvijek je spreman i za svaku ulogu na travnjaku, nije ga briga u kojoj će minuti ući na travnjak. Vidjeli smo jučer kako se priprema za ulazak u igru, vidjeli smo tu odlučnost u očima, ma, znali smo da će ga zabiti. U prvu momčad Dinama instalirao ga je Ivajlo Petev, od tada se na sve načine borio da je zadrži. I onda kad nije bio u prvom planu, i onda kad ga je sustigla ozljeda. Mladić ima pobjednički karakter, on je, zapravo, rođeni pobjednik, ništa ga ne može pokolebati. Obitelj, koja mu je najveća podrška, ugradila mu je i radne navike, jedan je od najvećih radnika na treninzima. Često smo bili na Dinamovim pripremama, na koncu, kad smo zbrajali, Gojaka smo mnogo puta proglasili igračem priprema.

Nenad Bjelica maksimalno mu vjeruje, o njemu uvijek govori u superlativima, hrabri ga, pruža mu podršku, a Amer, kojemu to mnogo znači, sve vraća na travnjaku. Jučer je sve vratio s kamatama. Robert Prosinečki stalno ga zove u reprezentaciju Bosne i Hercegovine, on je igrač na kojem ta vrsta temelji budućnost. Odigrao je Gojak već sad podosta velikih utakmica, a najbolje tek slijede. Ovaj jučerašnji pogodak za Dinamovu Ligu prvaka sigurno će mu još više podići samopouzdanje, koje i ovako ima koliko god hoćete.