Da se malo našalimo, Hrvatska će od danas imati još barem jednog penzionera više.
- Ha-ha, da, od subote bih bio u penziji, ali ništa se meni neće promijeniti, radit ću i dalje ovo što radim - javio se s osmijehom Snješko Cerin.
Dinamova legenda, strijelac kakvih nije bilo puno, kojega se neki sjećaju uživo, drugi po pričama i predajama, danas (subota) napunit će 65 godina. Međutim, neće biti nekog velikog slavlja, izostat će fešta.
- Bio sam u bolnici, na operaciji, opet stari problemi s krvnim žilama. Dobro je sad, ide nabolje, kažu samo da se moram kretati, ali ja se i krećem. Radim kao i prije, uvijek sam u pokretu. Nemam ništa od toga da se uvučem u kuću, na krevet i gledam televiziju, to ne želim.
Isti posao, to znači da i dalje ima Umirovljenički dom kod Zadra.
Nisam htio u turizam
- Da, radimo i dalje, dobro je da imamo posla, kažem, bilo bi teško da ništa ne radim. Vodimo taj dom, ja sam obično taj koji razvozi, radim na nabavi. Bolje je tako nego da se bavim turizmom, to je samo dva-tri mjeseca u godini, što bih radio dalje. Ma, samo da je zdravlja, ništa drugo, na sve ostalo ne mogu se požaliti. Dobro je.
Domovi umirovljenika postali su u zadnje vrijeme opasni, evo, prije koji dan jedan je izgorio, bilo je i poginulih. Sad se priča i da ih je dosta ilegalnih, bez dozvola.
- Znamo mi to, nije to tajna, ima svega. Kao i u drugim djelatnostima. Ali moj dom od prvog dana radi po svim propisima, čak i nismo u punom kapacitetu. Imamo dom za 18 ljudi, trenutno ih imamo 13. Nismo ni do kraja popunjeni, niti želimo biti, ovo je sasvim dovoljno.
Dinamo, naravno, prati kad god može.
- Gledam, pratim, ali kako sad kod kuće nemam Arenu i te programe, gledam puno manje. Zbog bolesti nisam mogao ni ići u Zagreb, nisam bio dugo u Maksimiru. Možda uskoro dođem, vidjet ćemo.
Cerin je nekad zabijao kako je htio, ostao je poznat i po škaricama, tako je često zabijao Bruno Petković.
- Dobar je Petković, dobar je i Olmo, ma puno je tu dobrih igrača. Rekao sam već, kad su me pitali tko bi od današnjih igrača mogao igrati u našoj momčadi 1982. - da bi mogli igrati svi! Baš svi. To je drugo vrijeme, drugačije su navike i potrebe, svi ti igrači bi imali mjesto u onoj našoj momčadi.
Čuje li se i vidi sa suigračima iz generacije ‘82.?
- Slabo. Nismo baš previše u kontaktu, nije da se viđamo i družimo. Osipali smo se, kao rakova djeca.
Moramo primijetiti da se dečki iz 1967., koliko ih još ima, puno više druže, puno su prisutniji od legendi iz ‘82.?
- Istina. Oni se vide stalno, barem jednom godišnje, ako ne i češće. Mi ne, mi smo svaki na svoju stranu. A da, u pravu ste, možda bi trebalo to promijeniti, možda bismo trebali i mi obnoviti ta druženja.
Evo, imamo ideju, da idući 66. rođendan proslavi Snješko Cerin u društvu tadašnjih suigrača. Ako ne 2021., onda barem 2022., bit će 40 godina od tog naslova prvaka. Možda da već sad počnemo pripremati proslavu?
- Dobra ideja, mogli bismo se naći. Ma, samo da bude zdravlja, nemam nikakvu drugu želju. Evo, krenulo je nabolje, bit ću dobro.
Sretno Cera, 65 nije malo, onima koji su ga gledali uživo kako je “trpao” sigurno je već puno, previše. Ali još radi, ne priznaje penziju, ne želi se povući iz ove, druge karijere. A možda u siječnju 2021. za njegov rođendan vidimo i cijelu generaciju na okupu.
Komentari (0)
Komentiraj