O njemu se priča, sve više i više. Mislav Oršić postao je jedan od nezamjenjivih u Dinamu, jedan od najčvršćih stupova Bjeličine vizije, igrač koji će rijetko iznevjeriti. Došao je nekako na “sporedni ulaz” u Maksimir, a u ovih godinu dana napredovao toliko da ga se počelo spominjati u reprezentativnom kontekstu. No, krenimo redom, od Budimpešte, kako sad izgleda ta pobjeda, dva-tri dana poslije?
- Kad se euforija stišala, ostalo je veliko zadovoljstvo. Nakon prve utakmice nije bilo lako, jer sam imao osjećaj kako su svi oko nas počeli sumnjati. Od medija pa nadalje… Na svu sreću, to nas nije poljuljalo već smo dobili novi motiv uoči uzvrata. Sretan sam što smo donijeli još jednu europsku jesen u Zagreb te priliku da je ostvarimo kroz Ligu prvaka.
Što vam se posebno dopalo u toj utakmicu na Groupama Areni, što je bio ključ pobjede?
- Pristup. Imali smo pristup koji jedino može proći u ovakvim utakmicama. Od prve minute znali smo po što smo došli u Budimpeštu i u tom smo smjeru djelovali. Isto tako, imali smo veliku i glasnu podršku što je dosta bitan faktor. Gledaš te ljude koji su stigli iz svih krajeva Hrvatske bodriti svoj Dinamo i to ti daje obvezu da ne smiješ podbaciti. Nemaš pravo razočarati navijače.
Je li to bila najteža utakmica dosad u Europi u ove dvije sezone? S obzirom na rezultat iz Zagreba, pritisak, ulog koji je bio u igri?
- Bio je velik pritisak. Odjednom su svi počeli sumnjati. Kao da smo krpom prebrisali sve ono lijepo što smo ostvarili lani. Zbog čega? Zbog tih 1:1 u utakmici koju smo morali dobiti. No, to valjda tako mora biti. Očito smo sve razmazili pa se sada očekuje da Dinamo istrči na teren i već ima 2:0. Nije to baš tako.
Kako je momčad živjela između dvije utakmice s Mađarima, psihološki sigurno nije bilo lagano?
- Pa, bila je ta utakmica u Osijeku koja nam je uzela nekoliko dana priprema pa je psihološki to čak bili i prihvatljivo. Analizirali smo protivnika, kolektivno i svako za sebe i pripremali se. Mali je razmak između utakmica pa nismo stigli žaliti za propuštenim u Maksimiru.
Trener Bjelica stalno spominje energiju. Ona je u dvije utakmice bila potpuno različita, u Budimpešti ste svi bili nekako drukčiji, odlučniji, gladniji? Što se promijenilo u tih šest-sedma dana?
- Mislim da smo se motivirali tim sumnjama koje su bile oko nas. Nismo zaboravili igrati nogomet u dva mjeseca, a ispalo je kao da jesmo. Vidio sam i kod suigrača tu neku pozitivnu energiju, kako jedva čekaju da utakmica počne i da napravimo ono što nismo u Maksimiru.
Uvijek je nakon odlične sezone moguć pad forme i rezultata, ne bi bilo ništa novo da ste doista malo pali u izvedbama u odnosu na prošlu sezonu, zato su se sumnje i javile. No, utakmica u Budimpešti to je demantirala?
- To i govorim cijelo vrijeme. Odjednom kritike kao da smo ne znam što napravili u prvoj utakmici. Po meni smo, recimo, igrali bolje nego protiv Saburtala koji smo dobili 3:0. Očito taj rezultat jako utječe na mišljenja oko nas. Nismo bili najgori na svijetu nakon tih 1:1, niti smo sada najbolji nakon 4:0.
Uvijek volimo naglasiti da je Mislav Oršić jedan od igrača koji su uvijek na istoj razini, uvijek daje maksimum, ne pada u formi?
- Uvijek dajem sve od sebe. Nekad to bude dobro, nekad malo manje dobro, ali meni je bitno da sam sebi ne mogu zamjeriti na pristupu koji imam u utakmici. Tako je bilo od prvog seniorskog nastupa, tako će biti i u onom posljednjem kad do njega dođe. Nemam pravo prema Dinamu, njegovim navijačima, suigračima i treneru te samom sebi igrati “pod ručnom” i birati utakmice.
Nenad Bjelica vas iznimno hvali, da ste veliki profesionalac i kaže “da su svi igrači kao Oršić i Dilaver, treneri ne bi imali puno posla”?
- Čitao sam izjavu trenera i hvala mu na povjerenju. Mislim da smo svi u momčadi sličnih karakternih osobina, da su svi veliki radnici i da je to ključ uspjeha ove generacije Dinama. Ne možeš ti ostvariti one lanjske rezultate ako nemaš karakternu momčad, a Dinamo je itekako ima.
Smeta li vam kad vas ljudi nazivaju najvećim otkrićem ovog Dinama? To znači da nisu puno očekivali kad ste dolazili?
- Ma ne. Pa svjestan sam ja bio da će biti puno sumnji i da ću se morati dokazivati u svome gradu što je i logično. Teško mi je zamisliti kako je netko pratio moje nastupe u Južnoj Koreji te znao koje su mi mogućnosti. Moj put je očito bio zacrtan da do Dinama stignem okolnim cestama i nemam problem s time. Donio sam iskustvo koje se ne može platiti, a i gladan sam uspjeha u svome gradu. Kada prođeš ono što sam ja prolazio, znaš više cijeniti svaku utakmicu u svome klubu.
Jesu li sada i Oršiću porasli apetiti nakon ovih godinu dana u Dinamu. Ono, vrijedim više od Dinama, vrijeme je za novi iskorak?
- Polako, do prije godinu dana sam dolazio u Dinamo s velikim upitnikom. Pa i samog sebe sam ispitivao kako će to ispasti. Naravno da imam ambiciju, ali ne zanosim se time već prihvaćam stvari kakve jesu. Ako dođe, dobro dođe. Znate, ja sam svoj put u inozemstvu prošao i nije svagdje crveni tepih koji čeka samo tebe da dođeš. A tako puno njih misli da jest.
Kakav dojam dobijete u razgovoru s navijačima, običnim ljudima, je l’ što prigovaraju, savjetuju? Naime, dojam je da ste igrač oko kojeg u javnosti nema polemika, svi se slažu da je Oršić dobar, da igra odlično?
- Otkako sam došao u Dinamo, nema tko mi nije dao savjet. Od same igre, taktike pa do ponašanja na terenu i izvan njega. I naravno da ću sve prihvatiti, jer ti ljudi žive Dinamo, a nogometaš si i moraš im pokazati poštovanje. Ne mogu reći da mi je to bilo čudno, jer sam sve to prolazio u Koreji, ali mi je bilo drago jer je ipak Zagreb moj grad. A znate kako kažu - najteže je uspjeti u svome gradu.
Koliko vam se promijenio život u ovih godinu dana. Prilaze li ljudi dok šećete gradom, osjećate li neku popularnost?
- Ima svega, ali to je cijena koju sportaš mora platiti. Zbog tih i takvih ljudi nogomet je popularan i on je taj koji je omogućio normalan život meni i mojoj obitelji, lišen stresa i problema s kojima se većina susreće. Ja ne mogu odbiti fotografiju ili autogram jer je to moja obveza od onog trenutka kada sam se odlučio baviti profesionalnim nogometom.
Evo, došli ste do toga da vas se počelo spominjati u kontekstu reprezentacije.
- Lagao bih kada bih rekao da mi nije drago, ali nekako ne volim pričati o sebi u tom kontekstu. Neka drugi pričaju. Naravno da imam tu ambiciju, ali želim da me do dresa reprezentacije dovedu moj radi i igre na travnjaku, a ne jesam li simpatičan nekom novinaru ili stručnjaku, pa da to oni napišu ili prokomentiraju. Svi znamo da je reprezentacija san svakog dječaka koji se bavi nogometom kao i da Hrvatska ima veliku vrijednost. Svaki spomen ispunjava me ponosom.
Iako je baš na toj poziciji velika konkurencija, Perišić, Rebić i Brekalo jake su karike reprezentacije, nije lako ući u to društvo?
- Imamo svjetske igrače na toj poziciji, ali kakav bih ja bio prema samom sebi kada bih priznao nekom da je bolji. Ponavljam, imam tu ambiciju i želim da me tamo odvedu moje igre u Dinamu.
Kome igrački najviše sliči Oršić? Možda Oliću po načinu igre, upornosti, igri u oba pravca?
- Uf, Ola je imao strašnu karijeru. Kad su svi mislili da ne može više, eto njega sa sprintom u 90. minuti kao da je tek ušao u igru! Vesele me usporedbe s takvim i sličnim igračima, ali ja sam svoj. Pokušavam igrati svoju igru, svoj stil.
Jeste li prije godinu dana uopće mislili da će netko već sad spominjati reprezentaciju?
- Više su o tome pričali drugi, ali ja sam bio čvrsto na zemlji kao što sam i sad. Do Dinama sam došao okolnim putem i znam cijeniti svaku minutu koju provedem na travnjaku. Jedino mi je on bitan i mislim da je on jedino mjerilo. Da sad poletim i počnem zamišljati da sam na Euru sljedeće godine u dresu reprezentacije, ne bih se mogao koncentrirati na ono što radim u Dinamu.
Nikad ne tražim zamjenu zbog umora, Bog me nagradio takvim organizmom
Primijetili smo da niste tip od priprema. Na pripremama nikad ne odskačete, čak u tim utakmicama djelujete nekako teško. Ali čim krene sezona odmah ste u pravoj formi?
- Da, čitao sam o tome da mi treba nešto duže vremena da uđem u formu, ali mislim da je svatko od nas individualac za sebe. Netko je odmah u formi pa izgori tijekom sezone, nekome treba duže da uđe u ritam, ali zato traje. Ne znam gdje bih sebe svrstao, pokazat će igre tijekom sezone.
Koliko ste najviše pretrčali po utakmici i jeste li ikad tražili zamjenu zbog umora?
- Stvarno ne znam, bilo je tu puno kilometara. Vjerujem da sam redovito u samom vrhu. Bog me je nagradio takvim organizmom da i kad osjećam umor, još uvijek mislim da imam prostora pa nikada ne tražim zamjenu. Nekad trener sam vidi pa me vadi, ali znate kako je to kod igrača, svi bi igrali stalno.
Rosenborg? Pa, dobili su Maribor 6:2, za pobjedu nam treba pun Maksimir!
Iduća je prepreka na putu do Lige prvaka norveški Rosenborg. Što možemo očekivati u dvije utakmice?
- Očekujem teške utakmice. Primjećujem da je krenulo podcjenjivanje u stilu “kaj oni znaju o nogometu”. Ako to tako prihvatimo, onda smo u opasnoj situaciji. Momčad koja je sa 6:2 izbacila Maribor mora izazivati respekt, pogotovo u utakmici koja nudi vizu za Ligu prvaka. Vjerujem da smo kvalitetniji, ali eto nam Maksimir pa neka to tamo pokažemo. Ne preko novina. I da, molim vas napišite ovo: Želimo u srijedu pun stadion. Želimo atmosferu iz Budimpešte, jer samo tako možemo napraviti dobar rezultat. Želimo istrčati u utakmicu s 30 tisuća navijača kao vjetrom u leđa. I onda je sve moguće!
Mislav Oršić u Dinamovu dresu u Ligi prvaka. Možete li već zamisliti tu sliku?
- Iskreno, meni sve ovo što sam prošao u ovih godinu dana s Dinamom djeluje nestvarno. Stigao sam iz Koreje kao relativno nepoznat igrač i onda dao svoj doprinos u jednoj od najuspješnijih sezona u povijesti Dinama. Ajmo prvo proći Rosenborg, pa ću vam onda reći što zamišljam pred očima. (tn