Ante Palaversa priča lagano i bez zastajkivanja. S 18 godina nema veliko iskustvo s medijima, ali s tim novim životnim segmentom nosi se bez problema. Kao i s protivnicima na travnjaku. Beskompromisno.
- Nemam tremu. Polako se navikavam, ali nije ništa strašno ponuditi intervju za novine - kazat će taj stasiti, 187 centimetara visoki veznjak.
Upravo se Palaversa vratio iz Češke gdje je s reprezentacijom U-19 izborio ulazak u daljnje kvalifikacije za Europsko prvenstvo. U odlučujućem remiju s domaćinom postigao je kapetan hrvatske reprezentacije pogodak za konačnih 2:2.
- Sjajno je bilo u Češkoj. Od rezultata do druženja, sve je lijepa uspomena.
Puno se promijenio život dojučerašnjeg juniora Hajduka. Prošle sezone je kombinirano igrao za B momčad i juniore, a onda je Kopić pozvao Palaversu na ljetne pripreme. Uz to, ušao je u reprezentaciju U-19.
Život mi nije isti
- Život nije isti, sve se okrenulo ovog ljeta. Koliko se toga dogodilo od prve utakmice za Hajduk pa sve do ovih kvalifikacija za U-19... Teško je za ispričat’.
Idemo redom. Prvo je Palaversa u lipnju pozvan na ljetne pripreme. Iako prošle sezone nije poput njegovih vršnjaka Šege, Teklića i Kovačevića bio s prvom momčadi, Kopić je odlučio da pođe s ekipom na Pohorje.
- Planiralo se prebacivanje iz B momčadi u A ekipu, jer takav je bio plan trenera Oreščanina za nas četvoricu. Zato se nisam se iznenadio pozivom za pripreme.
Ali, iznenađenje je bio debi protiv Slavije krajem srpnja na Poljudu. Premijera s 18 godina i to odmah u europskoj utakmici.
- Uff... kad se toga sjetim - reći će Ante, uzeti malo zraka i onda tek dodati: - Neopisiv je bio osjećaj. Prvi put izaći na Poljud, ispuniti svoj san. Naježim se i danas kada se toga sjetim. Uspomenu na prvu utakmicu čuvat ću cijeli život. Nezaboravno.
Koliko možeš podnijeti
Ili kako kažu na reklami što prati Ligu prvaka, neprocjenjivo. Ali, ne živi se od jedne utakmice, pa je tako i Ante brzo osjetio sve “čari” seniorskog nogometa. U sedam dana je prošao put od prvotimca do prekobrojnog s ulaznicom za tribinu.
- To je profesionalizam. Samo je pitanje koliko možeš podnijeti u glavi. Ništa drugo. Svjestan sam da će i dalje biti sličnih zbivanja.
Tko pomaže na tom planu, tko najviše pruža savjete u procesu sazrijevanja?
- Prvo moraš sam biti jak u glavi, a onda pomognu i roditelji. Otac Ivan me najviše savjetuje.
Otac je u Splitu poznat kao “Iko harmonikaš”. I to je jedan od najboljih svirača tog instrumenta.
- Bio je harmonikaš - dodat će Ante i nastaviti: - Znam da još nisam nadmašio oca, u gradu je poznatiji od mene. Kako po harmonici, tako i po balotama. Ali neka još malo ostane poznatiji.
Kako je Ante krenuo, neće Iko još dugo biti poznatiji od sina. Koji su nogometni ciljevi mladog veznjaka Hajduka?
- Ne gledam previše u budućnost, najvažnije mi je zdravlje i kontinuitet utakmica. Što se tiče prve momčadi, volio bih odigrati 20 utakmica ove sezone u HNL-u.
Na pola je puta, ima već 10 nastupa za prvu momčad i dva pogotka. Oba Interu. Morat će se malo i proširiti taj popis.
Slaven
Može i milanski Inter
- Može doći i milanski Inter, nemam ništa protiv. Gdje? Pa u europskim utakmicama sljedećeg ljeta.
Nada živi dok šansi ima, tako i Palaversa drži da je Kup velika prigoda Bijelih, premda je s druge strane Osijek u ulozi domaćina u Gradskom vrtu.
- Teško je da ćemo preko ligaškog natjecanja doseći Europu, ali Kup je prilika. Jedna je utakmica i sve je otvoreno. Zašto ne bi Hajduk ponovno eliminirao Osijek kao što je to uradio i prošle godine.
Nema spora, optimizam krasi mlade. Pozitivna je to karakteristika mladog igrača koji polako izrasta u jednog od standardnih igrača Hajduka. Što s druge strane nosi i odgovornost u klupskoj situaciji koja nije jednostavna za mladog igrača. Kako za Palaversu, tako i za njegove vršnjake.
- Baš je velika odgovornost s obzirom na aktualni trenutak Hajduka, ali svi mi mlađi vjerujemo da možemo iznijeti taj teret. Tko će drugi vjerovati ako nećemo mi sami.
Palaversa je igrač sredine terena, može se reći univerzalni zadnji vezni.
- Prije sam igrao samo zadnjeg veznog, sada sam bliže suparničkim vratima. Zato i postižem golove.
Caktaš i Pašalić također su bili igrači koji su zabijali u dolascima iz drugog plana. Sličan je profil veznjaka i Palaversa koji je oba zgoditka ove jeseni potpisao s ruba kaznenog prostora.
Po novu pobjedu
- Tu negdje stignem i dođem u poziciju šuta. Trebam istrčati, trebam se uvijek nadati tome da će se lopta odbiti na 15-ak metara.
Ima li snage za ponavljanja, ima li startne brzine za trku? Što nedostaje za igrački napredak?
- Kroz rad će sve doći. Moram više pozornosti posvetiti defenzivi, dvobojima i količini trke. U ovim boljim dijelovima igre poput završnog dodavanja, promjene težišta igre dugim loptama. Prekidi? Dok nisam došao u prvu momčad, izvodio sam i prekide, ali u prvoj ima boljih izvođača.
U nedjelju je Belupo na Poljudu, a prošlo je već 15 mjeseci otkada je Hajduk zadnji put dobio Farmaceute. U kolovozu 2017. Palaversa je utakmicu promatrao s tribina.
- Bio sam junior Hajduka i gledao sam kako Ohanzda zabija. Predugo smo bez pobjede, a u nedjelju imamo veliku prigodu nastaviti seriju započetu protiv Intera.
Inter, Belupo, Rudeš i Istra četiri su utakmice u kojima Bijeli traže maksimalni učinak. Moguće ?
- Bez podcjenjivanja, mi to moramo i možemo. Pobjeda protiv Intera podigla nam je samopouzdanje. Trebao nam je jedan tako uvjerljiv uspjeh. Vjerujem da će se pozitivni impuls osjetiti i protiv Belupa.