Odigrali smo jako lošu utakmicu s Poljskom onda kada smo trebali igrati najbolju. Talant Dušebajev razbio je Željka Babića.
Prvo nam je vrlo jednostavno razbio jedinu obranu 5-1. Ključ je što je vodio momčad, pa je na sredini svako malo mijenjao postavku. Malo je napadao s Bartoszom Jureckim i prijelazom na “dva”, pa malo s Jurkiewiczem, pa je rekao Krajewskom “sad malo ti” i naša se obrana raspala k’o lubenica.
Ako Ivan Pešić kaže u mix-zoni da mu nije jasno zašto nismo igrali “flaster” na Bieleckom, onda to nešto govori. Čovjek nas je ubio, a da nitko nijednom u njega nije ušao momački. Kako je to moguće?
I onda da stvar bude najgora, vadili smo se sa 6-0, za koju je izbornik rekao da je ne znamo, i zamalo smo se izvadili. Da smo ranije krenuli s njom, možda bi bilo drukčije. Ali kada u nešto ne vjeruješ, kada to odbaciš unaprijed, ne možeš ništa ni dobiti.
Onda naš napad. Dušebajev je to razbio s Jachlewskim na prednjem vrlo lako. Bili smo tromi, nije bilo protoka, Duvnjak je natjeran u bijeg, pa je završio u soliranju. Nismo imali prijelaz na crtu, nije se znalo tko bi to trebao kao kod Dušebajeva. A pogled na klupu je pokazao da je bilo ulaženja i izlaženja navrat nanos, što samo govori o totalnoj konfuziji i strahu.
I onda finiš, previše gluposti da bi se uspjelo, previše u nizu - Brozović zicer, Duvnjak krivo dodavanje, Stepančić isključenje, Duvnjak šut s igračem manje, Gojun isključenje do kraja, a stizali smo. To je bilo nemoguće.
Imamo dojam da Bielecki još puca, a da još uvijek nitko nije izašao na njega. Nevjerojatno. Gdje su bili Kopljar, Slišković, Duvnjak, zašto je Syprzak s crte zabio zadnji? Zato što je Dušebajev rekao tako. A nema ni približno momčad kao mi i sumnjamo da će osvojiti medalju.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....