Stvaramo mladu momčad, baziranu na igračima iz naše škole, to je Dinamova vizija! Tako je između ostalih i Zdravko Mamić predstavio Dinamo budućnosti, kad je nakon Ćire Blaževića na klupu ustoličio Nikolu Jurčevića.
Da, taj Dinamo iz 2003. bio je Dinamo koji obećava, ali za koji se nije znalo koliko je dobar (ili nije) u tom trenutku, a hrvatska javnost i Dinamovi navijači “gutali” su priče o najtalentiranijoj generaciji u Dinamovoj povijesti. Mladi Niko Kranjčar, “budući predsjednik” Ante Tomić, nasljednik svih prijašnjih “Plavih 9” Dario Zahora, “moderni desni bek” Ivan Ćosić, koji je bi po svemu morao biti rekordan transfer iz Maksimira, mladi, ali već iskusni stoper Dino Drpić, nešto mlađi Boštjan Cesar, i onaj “mali Brazilac”, vidi se da zna ali je stalno ozlijeđen pa nikako da pokaže što može - Eduardo da Silva.
Normalne ambicije
Dočekao je Jurčević u Maksimiru i Ivicu Olića, ali već se tada znalo da će otići, pa se u njega i nije previše uzdao.
Ti mladići, koji su, znači, trebali postati budućnost Dinama, pojačani tek nešto starijima Mikićem, Mijatovićem i Štrokom, iskusnim “vukovima” Sedloskim, Mujčinom, Agićem, Bartolovićem, Mituom...
Danas kad gledate ta imena čine se kao snažna, velika momčad, no u ono doba smatrana je mladom i talentiranom škvadrom, na čelu s mladim trenerom Jurčevićem. Ambicije i nisu bile nešto posebno visoke, naravno, borba za naslov, ali ne i imperativ trofeja, već razvoj igrača za neka buduća vremena. Tada je kijevski Dynamo nudio za Niku Kranjčara astronomskih pet milijuna eura, Antu Tomića procijenili su na 10 milijuna, a taj Zahora, taj ako ne bude reprezentativni kalibar...
Pamtimo, recimo, kad je Dinamo te godine ispao od Dnjipra u Kupu UEFA-e. Zaključak je bio kako je Jurčevićeva momčad ipak premlada za takva iskušenja, ali da će momčadi poput Dnjipra za koju godinu lagano padati.
Jasni imperativi
Zanimljivost je što je taj Dnjipro u prosjeku bio oko godinu dana mlađi od Modrih. Ali, percepcija je da je to bila izuzetno mlada momčad, što u odnosu na neke prijašnje i jest bila.
Eto, takva je momčad dočekala Nikolu Jurčevića u Maksimiru u prvom mandatu, a ova? Dakle, usporedili smo dva Dinama, Jurčevićev koji je istrčao protiv Zadra u prvom kolu sezone 2003/04. i ovaj koji će, vjerojatno, istrčati protiv Rudeša. Ovaj Dinamo je za 1,1 godinu mlađi ondašnjeg! Kranjčar je tada bio mlađi nego što je Ćorić sad, Moro, Sosa i Olmo su vršnjaci Ante Tomića i Ivana Ćosića, Benković je “generacija” Zahore, nešto stariji od Eduarda. Ali, ondašnji je Dinamo imao puno više tih iskusnih, prekaljenih igrača, ovaj ima samo Soudanija preko 30 godina, Doumbia, Ademi i Gavranović zatvaraju kvarter najiskusnijih u tom krug 14 igrača na koje će Jurčević najviše računati.
- Zar je već 15 godina prošlo od tada, kad se sjetim, ne mogu vjerovati - rekao nam je Jurčević jučer, kad smo ga podsjetili na te ljetne pripreme 2003. i turbulentnu sezonu, u kojoj je Dinamo predao naslov Hajduku.
Promijenio se Jurčević otad (a tko nije), sigurno je iskusniji trener, ali promijenili su se klupski ciljevi. Danas su dvostruka kruna i europska skupina imperativ, a trener gubi posao i kad ima plus šest bodova na kontu. Iako je momčad mlađa nego tada...