“U petak sam se probudio u Manchesteru i vođen valjda božanskom providnošću rekao kako bi bilo dobro i pošteno prema Dinamu, navijačima, djeci, samome sebi... zadržati Luku Modrića još jednu godinu u Dinamu”, 29. prosinca 2007. u još jednom purpurnom govoru, obznanio je šokantni obrat Zdravko Mamić.
Dvanaest godina potom, u Maksimiru, barem fizički, nema Zdravka, ni Svevišnji, koliko znamo, baš ne svraća na male noćne razgovore, ali glavne uloge sugeriraju da svjedočimo svojevrsnom remakeu:
Luka Modrić je onomad imao 22 godine i smatran je ponajvećim talentom Europe. Odlukom kluba, odnosno Mamića, trebao je ostati u Maksimiru još godinu dana: “Svih pet engleskih klubova žele Luku odmah i nijedna ponuda nije manja od 50 milijuna eura. Ali, odlučili smo da ostaje, pa da netko donese i 100 milijuna eura!” Pola godine potom, Modrić je u transferu, inače ključnom točkom USKOK-ove optužnice, otišao u Tottenham za 21 milijuna eura...
Miguel Olmo, otav Dinamove zvijezde Danija Olma
Ključni sastanak
“Plot” ovoga puta ostaje gotovo identičan, ali nova zvijezda ovog visokotiražnog filma sada dolazi iz Španjolske.
Dani Olmo danas ima 21 godinu i smatran je ponajvećim talentom Europe. Odlukom kluba, ponuđen mu je novi ugovor, ili odlazak u slučaju da netko ponudi 40 milijuna eura. Pet milijuna više ili manje. Teško je u ovome času nazrijeti hoće li i Dani sljedećih pola godine ili godinu dana ostati u Maksimiru, ali dok čekamo konačni rasplet, teško je, doista, ne primijetiti velike sličnosti oko uvoda i zapleta dvojice najboljih nogometaša koji su kročili Maksimirom unazad 30-ak godina, još od doba Bobana i Šukera u mladim, formativnim godinama...
Ključna je, međutim, razlika, koja i danas silno intrigira, i koja ovaj film prodaje debelo izvan granica Hrvatske, a jest sljedeća: kako je, doista, moguće da je kapetan mlade momčadi Barcelone, član reprezentacije i jedna od glavnih uzdanica La Masije završio u Dinamu...?
- Dani je imao 16 godina i ja sam, očinski, ali i stručno, zatražio sastanak u Školi nogometa. Jedino što sam u tome trenu tražio bili su odgovori na pitanja oko Danijeva sportskog napretka - priča danas za Jutarnji, iz prve ruke, Danijev otac Miguel.
- Tada mi je rečeno da je glavni projekt La Masije Seung-woo Lee, Južnokorejac. Bio je to dobar igrač, no mislim da nije bio bolji od Danija, iako sam, priznajem, možda i očinski subjektivan. No on je dolazio s azijskog tržišta, koje se, pogotovo u Koreji, natjecalo tko će imati više materijala o njemu. Bio je to, po meni, marketinški potez. Uostalom, prije dvije godine je prešao u Hellas Veronu za 1,5 milijuna eura, bez da je ikad nastupio za prvu momčad Barçe...
“Mi odlazimo”
Vratimo se, međutim, trenucima koji su prelamali mladu karijeru Danija Olma:
- Rečeno mi je, dakle, da će Dani možda za godinu dana biti priključen prvoj momčadi juniora. U tome sam času tražio nešto napismeno, da se imamo nečega uhvatiti, jer radilo se o osjetljivom dobu u kojem je mome sinu trebao daljnji napredak, ali i sigurnost, saznanje da ljudi koji o tome skrbe znaju što raditi. I sastao sam se s Andonijem Zubizarretom i Óscarom Garcíjom, koji su mi potom poslali svojevrsni papir, na kojem, međutim, nije bilo ničega za što bismo se mogli uhvatiti. Kazao sam: ‘Hvala, ali mi idemo...’.
Ipak, uslijedio je novi poziv...
- Stanite, stanite, ponudit ćemo nešto bolje... Pazite, ja u tome času samo želim znati kakav plan Barcelona ima s mojim sinom, koji nosi vrpcu oko ruke, nastupa u reprezentaciji i, ono najvažnije - voli taj nogomet do besvijesti. Uglavnom, dobio sam nešto vrlo, vrlo slično. I tada smo prelomili: Mi odlazimo!
Ne u englesku
Vijest o odlasku jednog od najsvjetlijih talenata La Masije, koja je taman ušla u vakuum, pa i danas u prvoj momčadi ima jedino Carlesa Alenu, inače momka iz Danijeve generacije, uzbudila je Europu, pogotovo engleske klubove, koji su danomice kucali na vrata obiteljske kuće u Terassi. Držeći brojne krizne sastanke s agentom Juanmom Lopezom, Olmovi su zaključili da, ključno, novac nije presudan.
- Sjedili smo jednu večer i gledali Premierligu, skicirali planove i, naravno, shvatili: od svih igrača koji su kao mlađi napustili La Masiju, u Engleskoj su uspjeli jedino Cesc Fabregas i Hector Bellerin. I nitko više... To, jasno, nije bila opcija.
Uto se u životu Olmovih pojavio Andy Bara, koji je imao kontakte s Juanmom Lopezom. Vrteći sve moguće opcije, Bara je odjednom dogovorio sastanak Olmovih sa Zdravkom Mamićem.
Priča o “golden boyu” iz La Masije u Dinamu poprimala je groteskne obrise.
- Slažem se, bilo je čudno. Blago rečeno. I mnogi su mislili da ćemo se mi vratiti u Barçu. Ili, ako već idemo, da ćemo prijeći u neki veliki klub. No to, u biti, nikad nije bila opcija. Jedan od mnogih, puni su memoari izgubljenih talenata. Uglavnom, našao sam se s Mamićem, koji mi je kazao: “Ne mogu vam ponuditi novac kao veliki klubovi, ne mogu vam ponuditi niti staturu kluba kao drugi koji vas žele, ali mogu vam kazati sljedeće: Dinamo je serijski prvak i najbolji klub Hrvatske, koji redovito nastupa ili u Ligi prvaka ili u Europskoj ligi, a Dani će čim dođe rasti u mlađim kategorijama, ali će odmah trenirati s prvom momčadi. U njemu vidimo projekt!”.
Olmovi su se povukli na “preglasavanje” i ubrzo donijeli jednu od najčudnijih odluka novodobnog nogometa.
- Kada sam se vratio u Barcelonu, ljudi su me ismijavali, govorili da sam potpuno poludio, odjednom sam kao drugoligaški trener postao meta svih novina, jer kako je, pobogu, moguće da je ‘ludi otac’ upropastio dijete odvevši ga u tamo neku Hrvatsku - priča Miguel, uz smiješak...
- Danas me, znate, nazivaju lumenom i genijalcem...
Nevjerica novinara
Projekt, napredak, klub, trener. Otada do danas, fokus se nije promijenio. Prije pet godina, Olmo je s majkom stigao u nepoznato, s koferom punim talenta i velikog sna, koji je spuznuo na hrvatsku stranputicu. Tamošnji kolege, treneri, i novinari, odluku su popratili grohotom. Podsmijehom. “Činom nogometnih protuha”.
Danijev dom
Wow efekt danas je obuzeo Europu. A da se vratimo na radnju filma koji ulazi u svoj klimaks, situacija je i dalje sljedeća: “tim Olmo”, kojeg uz Danija čine otac Miguel, i agenti Juanma Lopez te Andy Bara, žele otići, smatrajući da je to najbolje za daljnji razvoj ovog čudesnog mladca. No...
- Kao svaki roditelj, posvetio sam život tome da mi djeca budu sretna; to je osnova, to je cilj i edukacije. U ovome času doista mislimo da je vrijeme za rastanak i da je to najbolje i za Danija, ali i za Dinamo. No, nećemo svugdje, nećemo opet u veliki klub samo zato što je velik. Opet je stvar projekta: zanima nas momčad, trener, klub i projekt. Recimo, kada vidim koliko malo prilike danas dobivaju mladi igrači u Barceloni, Realu, Unitedu... tamo ne bismo voljeli otići. Ako, pak, manji klubovi ne mogu, a ne mogu platiti cijenu koju Dinamo traži, a ja razumijem zašto traži, onda ćemo ostati ovdje te i dalje biti sretni. Realno, nekih 40 milijuna eura u ovome času za još uvijek mladog igrača iz male lige plaća možda sedam-osam klubova. Interesenata ima, ali prvo mora biti zadovoljan i Dinamo. Jer, ovo je Danijev dom, ovo je mjesto koje voli, klub koji obožava i u koji će se možda jednom i vratiti. Ali intimno, OK, nije isto kao prije pet godina, no mislim da mu treba novi poticaj, bolja liga, jače nadmetanje, da se natječe s boljima i time postane bolji.
Baš kao što je i ovdje, eto još jednog paradoksa, postao bolji nego što je bio u velikoj - La Masiji. Uglavnom, svjedočimo remakeu, koji bi nogometno, baš kao kod Luke, i baš kao u najboljim hollywoodskim blockbusterima, trebao imati - hepiend.
“Dani nije od onih koji njurgaju, svaki trening ga čini sretnim”
Kada razgovaramo o prelasku, ali i odrastanju Danija Olma, svi koji su ikad s njim radili, ističu “glavu”. Mentalnu čvrstoću i um koji je silno zreo za dečka koji danas ima tek 21 godinu.
- Mnogo razgovaramo, no to je velik adut njegova karaktera. Od dolska u Dinamo, koji je lako prelomio, preko želje da zaigra za mladu reprezentaciju, pa putem toga i kao igrač Dinama postane najbolji igrač finala, pa sve i konačno do ovoga, napornog ljeta koje iziskuje dosta stabilnosti i mirnoće. No Dani je i danas stabilan; svjestan je želje za napretkom, ali i eventualnim ostankom, on neće biti jedan od onih koji njurgaju ili lelujaju terenom nezadovoljni. Kazao sam mu jednom: ‘Dani, ako te nogomet čini sretnim, onda to mora i svaki trening’. I Dani to shvaća - kaže papa Miguel.
- Istina je da sam ja i u Sabadellu, drugoligaškoj španjolskoj momčadi koju sam trenirao, imao psihologa, s kojim sam bio prijatelj. I često bismo ovako, neformalno, sjeli i s Danijem i razgovarali. O svemu. Aspektima igre, pripreme, sadašnjosti i budućnosti. Ja sam svjestan da nisam u posjedu apsolutne istine, ali mišljenje mogu dati. I onda o tome možemo razgovarati. Za odrastanje i stasanje u kvalitetnog čovjeka, mislim da je priča važna. Ali, prije svega, Dani ima stabilnost od prvog dana, a to je ključ...