Najbolji islandski nogometaš svih vremena, 39-godišnji napadač Eidur Gudjohnsen, tijekom tjedna je bio u radnom posjetu Zagrebu. Kopačke je pospremio u ormarić prije godinu i pol dana, a sad, uoči SP-a u Rusiji, radi kao reporter za islandsku nacionalnu televiziju! S TV ekipom došao je u hrvatsku metropolu napraviti reportažu o našoj zemlji, ljudima, običajima, nogometu, reprezentaciji...
Iako mu je svaki dan bio posve ispunjen, zahvaljujući kolegama s Hrvatske nogometne televizije (HNTV) uspjeli smo se izboriti za desetak minuta ekskluzivnog razgovora s Gudjohnsenom za Sportske novosti. Razgovarali smo na Bundeku, nakon što je odradio TV session za HNTV, na čijem će programu u srijedu, 2. svibnja u 20 sati, također biti objavljen razgovor s najvećom islandskom nogometnom zvijezdom. Potanko je Gudjohnsen za gledatelje HNTV-a analizirao način igre reprezentacije Islanda, posljednjeg suparnika Hrvatske u skupini na skorašnjem SP u Rusiji i svakako će biti zanimljivo vidjeti tu emisiju HNTV-a...
- Došli smo u Zagreb napraviti kratku dokumentarnu emisiju o Hrvatskoj uoči SP-a u Rusiji. Svojim ćemo sunarodnjacima pokušati ponuditi odgovore na pitanja kakvi su Hrvati kao ljudi, što najviše vole, kako žive... Nije to isključivo nogometna emisija, pokušali smo malo “zagrebati” ispod površine svakodnevnog života u vašoj zemlji. SP u Rusiji samo je povod ovoj priči i nadam se da će Islanđanima biti zanimljivo vidjeti kako rade i žive ljudi u zemljama koje će se sučeliti Islandu u prvom krugu natjecanja u Rusiji. Bili smo u Argentini, sad smo u Hrvatskoj, a posjetit ćemo i Nigeriju - rekao je u uvodu Gudjohnsen, dodavši:
Doći ću opet, na more
- Želio sam vidjeti vaše more i obalu, ali nije bilo vremena, jer sam imao niz poslovnih sastanaka. Očito je da ću morati ponovo doći kako bih ispunio i tu svoju želju...
Je li vam novinarstvo novi poziv?
- Ha, ne baš, nisam to još odlučio, još se tražim... Ali, ovu sam ponudu islandske televizije prihvatio zbog SP. Zasad uživam u ovom poslu, putujem, upoznajem zemlje i ljude, vidim stvari iz nekog drukčijeg kuta nego što sam gledao kao igrač. Uostalom, na SP ću također biti u jednoj novoj ulozi, doživjet ću veliko natjecanje na novi način, kao analitičar i navijač Islanda, ne više kao igrač!
Od reprezentacije se Gudjohnsen oprostio nakon Eura u Francuskoj, zauvijek će biti zapisan u povijesti islandskog nogometa kao najbolji strijelac nacionalne vrste - na 88 utakmica zabio je 26 golova. Poslije Eura potpisao je ugovor za indijski Pune City, Indija je bila deseta zemlja u kojoj je profesionalno igrao nogomet, ali nakon samo nekoliko mjeseci morao se, zbog ozljeda, oprostiti od nogometa. Tijelo više nije izdržalo nakon 22 godine profesionalnog igranja...
- Prezadovoljan sam karijerom, napravio sam znatno više nego što sam mogao i sanjati! Imao sam tu sreću da sam igrao čak 22 godine, igrao sam u velikim klubovima, Barceloni, Chelseaju i Tottenhamu, s najboljim svjetskim igračima, na najvišoj razini, neki od tih igrača su i najbolji u povijesti nogometa! Promijenio sam deset zemalja, proputovao sam svijet i upoznao različite kulture zahvaljujući nogometu. Putujući svijetom, polako sam shvaćao koliko je zapravo nogomet velik sport i koliko je važan u svijetu, te kakvu moć ima da ujedinjuje ljude! To je predivno i nakon svega doista mogu reći kako sam vrlo sretan i zadovoljan čovjek.
Koje biste razdoblje izdvojili kao najdraže u karijeri? I s Barcelonom i s Chelseajem osvojili ste ukupno pet trofeja, s Barcom ste u sezoni 2008/09. osvojili trostruku krunu - prvenstvo, domaći kup i Ligu prvaka!
Otac i ja za Island
- Bili su to prekrasni dani, mnogo divnih trenutaka doživio sam u Kataloniji. To je možda bila i najjača Barcelona ikada i ponosan sam i počašćen što sam bio dio te momčadi s Messijem, Xavijem, Iniestom, Piqueom, Puyolom, Valdesom, Henryjem... Ali, kad bih morao neki klub izdvojiti, onda ću reći da će Chelsea uvijek biti u mom srcu! Nezaboravan je bio prvi naslov prvaka s Chelseajem 2005. godine, bio mi je to prvi trofej kao mladom igraču i osvojili smo prvenstvo kao prava momčad! Ta mi uspomena nikad neće izblijedjeti...
Zanimljivo, kao 17-godišnjak, na utakmici za reprezentaciju protiv Estonije u Tallinnu 1996. godine, u drugom poluvremenu zamijenili ste svoga tada 34-godišnjeg oca Arnora! Međutim, nikad niste zajedno bili na travnjaku u majici Islanda, a za to je pomalo “kriv” ondašnji predsjednik Saveza Eggert Magnusson...
- Ha-ha... Nije bio “krivac”, preteška je to riječ. Hajdemo reći da je bio odgovoran... Imao je, naime, Magnusson najbolju namjeru, želio je da tata i ja budemo zajedno u momčadi prvi put pred našim navijačima, na utakmici protiv Makedonije u Reykjaviku. To bi bio pravi spektakl, ali i ovako se u Tallinnu dogodio povijesni trenutak za islandski nogomet i ne bih stavljao tragični ili negativni predznak pred tu lijepu i fantastičnu priču. Istina, moglo je biti i bolje, mogli smo zajedno biti na terenu, ali razumijem Magnussona. Nažalost, ja sam se ozlijedio poslije Tallinna, a kad sam se oporavio, moj je otac prestao igrati nogomet i nikad nismo zajedno zaigrali za Island. No, to nas nikad nije previše boljelo...
U čemu je tajna strahovitog napretka islandskog nogometa?
- Tajna? Ključ je u dobrim ulaganjima u sportske ustanove za mlade nogometaše, postavljeni su odlični temelji za stvaranje boljih uvjeta za dolazeće generacije. Tajna je, nadalje, u strasti za igrom, u tome da naši nogometaši igraju srcem i na njima se vidi ponos kojim zrače kad predstavljaju svoju zemlju na nogometnom travnjaku!
U karijeri ste igrali s nekoliko hrvatskih igrača...
- Da, u Chelseaju sam bio sa Stanićem, u Monacu s Lekom, a u ono kratko vrijeme u Tottenhamu igrao sam s Modrićem, Ćorlukom i Kranjčarom. Svi su sjajni, dragi dečki i kvalitetni nogometaši, imao sam sreću što sam ih upoznao. U Zagrebu sam se družio s Lekom i Stanićem, malo smo evocirali uspomene...
Island je protiv Hrvatske odigrao šest utakmica - četiri puta slavila je naša momčad, jednom Island, jednom je bilo neodlučeno. A Gudjohnsen je protiv Hrvatske odigrao tri utakmice...
- Upisao sam dva poraza (1:3, 0:2) i domaći remi bez golova. Zabio sam gol u tom 1:3 porazu 2005. godine u Reykjaviku, ali nisam baš sretan sjećajući se tih utakmica... Hrvatska je bila bolja.
A kako će biti na SP u Rusiji - naša i vaša nacionalna vrsta sučelit će se u posljednjem kolu u skupini?
- Teško je bilo što prognozirati. Siguran sam samo da između Hrvatske i Islanda nema nikakvih tajni, to su dvije momčadi koje se vrlo dobro poznaju, pa zadnji put smo igrali prije nešto manje od godinu dana i moji su dečki pobijedili 1:0. Vidjet ćemo mogu li to ponoviti i u Rusiji. Nadam se samo da utakmica Hrvatske i Islanda neće biti odlučujuća i za jedne i za druge, ne bi bilo dobro kad bismo na samom početku jedni druge morali izbaciti! No, svaki je scenarij moguć, a moram istaknuti kako Island nije imao sreće pri izvlačenju, ova je skupina za nas vrlo, vrlo teška.
Mi imamo kolektiv
Najjači adut Islanda?
- Kolektiv! U svakom se trenutku u našoj igri osjeti momčadski duh, dominira taj osjećaj zajedništva i pripadnosti momčadi. Nismo posebno superiorni ni u obrani, ni u napadu, u odnosu na druge momčadi, ali uvijek se držimo skupa poput jata ptica. Momčad igra obranu, momčad juri u napad, nema podjela i to je naša snaga.
Tko je po vama najbolji igrač Islanda?
- Bez dvojbi, Gylfi Sigurdsson! Globalno je naš najbolji igrač, veznjak Evertona najveća je zvijezda naše momčadi.
Tko je favorit skupine?
- Argentina i Hrvatska, teško je izabrati koja je od te dvije momčadi bolja. Čini mi se da Hrvati trenutačno bolje izgledaju kao momčad, ali nitko na svijetu ne može reći da Argentina nije sama po sebi, sa sjajnim Messijem, vrlo jaka! Ne prođe li Argentina skupinu, bilo bi to golemo iznenađenje, ta bi reprezentacija svakako nedostajala u drugom dijelu natjecanja...
Kako biste opisali hrvatsku reprezentaciju, koji joj je domet u Rusiji?
- Fantastična momčad! U sastavu imate niz nogometaša najviše svjetske klase, na svakoj poziciji vaša je vrsta pokrivena visoko kvalitetnim nogometašima. Posebno je dojmljiv vaš vezni red, na čelu s izvanrednim Lukom Modrićem, koji je jedan od najboljih svjetskih nogometaša! Uz njega je tu i Rakitić, s Modrićem zna i može kontrolirati igru, a onda je to iznimno neugodno za svakog suparnika - kaže Gudjohnsen i ističe:
- Svakako imate potencijal otići na SP vrlo daleko, međutim treba znati da se na velikim natjecanjima mnogo toga treba poklopiti, nije dovoljno samo igrati dobar nogomet. Potrebna je opipljiva doza sreće, dobar “tajming” i savršena organizacija svake potankosti na terenu, ali i izvan njega. Ima još kvalitetnih momčadi poput Hrvatske, pa stoga očekujem fenomenalno SP, na kojem ćemo gledati napadački nogomet.
Tko je favorit SP?
- Njemačka! Uvijek je Njemačka favorit, ha-ha-ha... Tu su, dakako, Brazil i Argentina, ali svi znamo da se na SP Nijemci uvijek “pojave” i izbore mjesto pri vrhu ili na njemu! To je jednostavno tako. Inače, osobno bih želio da Argentina osvoji naslov svjetskog prvaka! Bilo bi to lijepo zbog njihove strasti i ljubavi prema igri, a posebno zbog Messija, fantastičnog nogometaša, koji je zaslužio dobiti taj krunski dragulj u svojoj blistavoj karijeri!
20 tisuća navijača
A koliko će navijača Islanda putovati u Rusiju?
- Pa... Koliko sam upućen, između 10 i 20 tisuća! Imat će naši nogometaši sjajnu potporu s tribina, baš kao i na Euru u Francuskoj - kaže Gudjohnsen.
Dakle, oko pet posto stanovništva ovoga otoka bit će u lipnju u Rusiji! Kao da iz Hrvatske na SP otputuje oko 200.000 navijača...