Danas igramo svoje osmo finale na velikoj sceni. Triput smo otišli do zlata - Atlanta, Lisabon, Atena; pet puta nismo uspjeli - Reykjavik, Rades, Lillehammer, Zagreb i Beč. Nije lako igrati finala, jer finala su utakmice za velike igrače. A Europsko prvenstvo najjače je rukometno natjecanje, jače i od Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara, jer takva koncentracija kvalitete ne postoji nigdje nego na Euru.
Ovo je naše treće europsko finale, je li i treća sreća, vidjet ćemo. Nadamo se. Prvu su nam sreću 2008. uzeli Danci, drugu, 2010., Francuzi. Čekali smo deset godina za treću sreću i ne mislimo je lako propustiti.
No s druge strane stoji aktualni europski prvak Španjolska. Šmekerska momčad, koja uvijek čeka priliku, kojoj godine nisu adut, baš kao što nisu bile ni nama protiv Norvežana, makar smo uspjeli. Zato ne treba igrati na njihove godine, nego biti u glavi čvrst i uvjeren da se to može dobiti.
Deveta je utakmica u dva i pol tjedna, to nije lako ni njima ni nama. Tu treba dobro odmjeriti mogućnosti, snage, imati na raspolaganju 16 igrača koji su u svakom trenutku spremni poginuti za svaku loptu. Tu ne odlučuje samo kvaliteta; tu će prije svega odlučiti glava.
Imamo problem s ozljedama Cindrića i Karačića, sigurno da je Duvnjak propisno izrauban. Vidjeli smo da Španjolcima odgovara statični rukomet bez jurnjave jer su onda oni ti koji vode glavnu riječ na terenu. I zato im se takav rukomet ne smije dopustiti, a s druge strane, pronaći balans mogućnosti u devetoj utakmici bit će ključ cijele priče.
Mudro, pametno, u obrani jako, možda ne s 5-1, koja umara, možda sa 6-0, koja s beskrajnim španjolskim zabadanjima nudi realnije mogućnosti preživljavanja. Treba se čuvati agresivnosti Dušebajeva i Arina, imati za tu vrstu pritiska odgovor, biti kudikamo hrabriji sa šutom izvana, tražiti ga ne samo u Stepančiću nego i u Mamiću, Šarcu...
Uspijemo li sve to izvući iz sebe danas, malo je nade za Španjolce. Ovo nije utakmica kao ona od prije nekoliko dana u Beču koja nije odlučivala baš ništa, ovo je sasvim drugačija priča - priča koja vodi do jedinog zlata koje nam još nedostaje, koja vodi do Tokija, a to nam daje vrijeme i snagu da već počnemo razmišljati i o budućnosti, jer tako bismo sve izborili direktno. A to se zove savršen posao. I zato ako mislite da su umorni, zaboravite. Danas će letjeti, budite uvjereni u to. I zbog sebe i zbog Hrvatske!