Strašni Pajo, jedan je od najomraženijih likova u povijesti našeg rukometa zbog prsta u oko Peri Metličiću koji nas je 2004. umjesto do zlata bacio u očaj. Naravno da je ta priča davno zaključena, da Aleš Pajović ne izgleda tako opasno kao nekad, makar su visina i kilaža u kombinaciji postojani, makar ga brada čini strašnijim. Dobro on to radi s Austrijancima, pretvorio se nakon odličnog igrača u vrlo perspektivnog stručnjaka.
Austrija ovdje igra iznad očekivanja?
- Znao sam da imam dobru momčad, ali sedam igrača tu nosi sve i bilo nam je najvažnije izdržati ove tri utakmice, jer nemamo zamjene za igrače koji mogu igrati na istoj razini. Više sam nego zadovoljan, jer kada Božović i Bilyk igraju tako dobro možeš nešto, čak ni kada vratari ne uspiju biti dobri. Na sreću Eichberger je u trećoj utakmici bio sjajan i to nam je olakšalo posao s Makedonijom. Igrali smo 5-1 prema Lazarovu, dobro u liniji iza, uz vratare to je izgledalo savršeno. Još i kontru smo imali. Znali smo da možemo, ali da ćemo s dva boda ići dalje to uz sav optimizam ipak nisam očekivao.
Ni iz čega ste formirali obranu u samo nekoliko mjeseci?
- Rukometu trebaju veliki igrači u obrani, bez njih se ne može, a mi ih nemamo baš previše. Našao sam ih u domaćoj ligi. Recimo, Posch bi mogao igrati bilo gdje u Ligi prvaka, ali život u Austriji je dobar i on je tu zadovoljan. Sada su osjetili da mogu, a možda uspijemo nešto pokrenuti s tim u Austriji po pitanju rukometa, nešto više nego dosad.
Možemo malo sanjati
Ambicije na Euru…
- Možemo malo sanjati s ovim što smo uradili. Ako smo realistični, bit će teško, jer svi protivnici, pa čak i Bjelorusija su sjajne momčadi. Ali, mi smo u formi, kod kuće smo i može biti svašta. Da, nadamo se, dobri smo bili s Nijemcima uoči Eura, vidjet ćemo. Sanjamo i idemo korak po korak, pa dokle stignemo.
Otkud Pajović na klupi Austrije?
- Pet godina sam u Grazu s familijom, naviknuo sam se na život ovdje. Imam sat vremena do Celja. Zadovoljan sam, dobio sam lijepu šansu nakon samo osam mjeseci samostalnog rada. To je kompliment. Bio sam prije toga igrač-trener dvije godine.
Hrvatska vrijedi medalju
Što kažete o Hrvatskoj?
- Gledao sam, nevjerojatna je ta obrana 5-1 s Duvnjakom. Nekad je bila s Vorijem. U takvoj obrani su uvijek 1 protiv 2 ili 2 protiv 3, a to nije lako izdržati. Obrana je sigurno ključ. Koliko ćemo mi moći ne znam, pokušat ćemo… Protiv hrvatskog napada, što reći, Cindrić, Karačić, Duvnjak… teško je to braniti. Hrvatska je kandidat za medalju ovdje, a nama je ovo super iskustvo.
Sjećate li se 2004?
- Da sjećam, a znam da se sjećate i vi. Ako me pitate o tome, te godine smo Pero i ja to već riješili. Igrali smo dugo skupa u Ciudad Realu, ostali prijatelji i čujemo se i danas, baš me je zvao dan ranije. To više stvarno nije tema - zaključio je Pajović, koji s bradom izgleda kao stric Bedanec iz Kekca. Danas bi ipak trebao izgledati manje opasno.