Ante Cizmic / CROPIX
FANTASTIČAN REZULTAT

'DOČEKAJTE IH KAO PRVAKE, OVO SREBRO ZA MENE JE KAO ZLATO!' Stručna analiza naše legende: 'Presudili su naš umor i taj njihov fenomenalan čovjek...'

Za Jutarnji list finale analizira Patrik Ćavar.
Piše: Patrik ĆavarObjavljeno: 26. siječanj 2020. 19:46

Šteta. Velika šteta. Mislio sam da ćemo sigurno osvojiti zlato i napokon postati europski prvaci, ali nismo uspjeli i žao mi je zbog toga, no unatoč svemu naši dečki zaslužuju iskrene čestitke za sve što su pružili na ovom prvenstvu i zaslužili su da ih se dočeka kao heroje. Svjedočili smo još jednoj tijesnoj, infarktnoj utakmici u kojoj su Španjolci imali sreću što su imali fenomenalnog vratara Pereza de Vargasa. Nisam bez veze govorio da su vratari možda i najvažniji dio ekipe. Bili su malo bolji od nas, taman dovoljno da nam uskrate zlato.

Imali smo crnu rupu u završnici prvog poluvremena, što je i razumljivo, jer nismo igrali protiv bilo koga, nego protiv aktualnih europskih prvaka, no po meni je veći problem bila 'rupa' u koju smo upali na otvaranju drugog poluvremena, kada je bilo dosta tehničkih pogrešaka. No, i to smo prebrodili, uspjeli se vratiti igrom 7 na 6 i čvrstinom u obrani te dovesti utakmicu u egal do samoga kraja. No, na kraju nije bilo dovoljno koncentracije i jedna-dvije tehničke pogreške su nas koštale zlata.

Ipak, sve je to razumljivo, jer je pritisak bio strahovit i normalno je da se griješi, Španjolci su dobro odreagirali i kaznili naše greške. Nekada igraš i koliko ti protivnik dozvoli. Španjolska obrana na čelu s vratarom nam je stvarala puno problema, pri čemu je Vargas skinuo dosta čistih zicera i tako unio je nesigurnost u naše šutere, iz kojih su poslije došle i tehničke greške. Mislim da je na našu igru značajno utjecao i umor od polufinala. Dečki su bili i emocionalno i fizički jako ispražnjeni, a dobro mi je poznat osjećaj kada uđeš u završne borbe.

Glava hoće, tijelo neće. Koliko god pokušavao tijelo, koje je bilo dosta pod stresom i naporom, te limitira. Ti produžeci protiv Norveške puno su utjecali na stanje naših igrača, no to je i na račun EHF-a, jer objektivno za finale EP-a obje momčadi bi trebale imati barem tri dana odmora. Igrači nisu strojevi, rukomet je naporan sport i da je bilo više vremena za odmor siguran sam bismo gledali obostrano bolje izdanje. Treba reći i da smo imali problema sa širinom kadra. Naša prva napadačka linija je dobra, ali nije svemoćna, no nisu imali adekvatnu pomoć igrača iz drugog plana. Ipak, na kraju svima kapa dolje.

Ostvaren je fenomenalan rezultat, iako ostaje žal za zlatom. Vjerujem da će ovo biti velika injekcija samopouzdanja našima s obzirom da je ostvareno finale nakon 10 godina. Imamo dobru jezgru ekipe da i sljedeće četiri godine ostanemo u vrhu. Šteta je i što nije ostvaren izravan plasman na Olimpijske igre, ali imamo snagu i kvalitetu, vjerujem u ove dečke i siguran sam da ćemo to izboriti. Nakon svega neka ne budu tužni. Treba ih dočekati kao da su europski prvaci. Pokazali su htijenje, želju, kvalitetu, ali na žalost u finalu je Španjolska bila bolja za milimetar. Za mene je ovo srebro ravno zlatu.

Linker
17. studeni 2024 11:09