Tomislavgrad Misihovina, Tomislavgrad Graz, Derventa, Čitluk, Zagorci, Usora, Munchen, Imotski ali i Imocki, Srakari, Vitez, Dobrinj, Prelog, Staro Petrovo Selo, Dubrovnik, Poličnik, Ludbreg, Miklavec, Ogulin, Rama, Paklarevo, Linz, Bijeli lavovi i sve to protiv jedne zastave na kojoj je pisalo Pljevlja.
Nevjerojatni su ti naši navijači. Ovaj puta im je bilo blizu, ali i sami znate da to za njih nikada nije presudno. Svi smo znali da će Hrvatska u Grazu biti domaćin skupine i to se potvrdilo u pravom smislu riječi. Makar je bio radni dan, makar Crna Gora nije izazov kao Srbija, niti derbi kao Bjelorusija.
Raspjevani, dobro raspoloženi, naravno svi u kockicama, najviše Modrića na tribinama, što je i normalno, svi uvjereni da pobjeda ne može doći u pitanje. Austrijancima se dopalo, jer su te naše boje i njihove, a i za džep organizatorima Eura koji će baš zbog navijača dobro brojati na kraju cijele priče.
Ovaj puta domaćini nisu pustili zagrijavanje uz hrvatske pjesme, no nebitno, jer su se naši navijači i tako dobro zabavljali. Prva ozbiljna ludnica je nastala kada je spiker počeo najavljivati naše igrače. Onda su u glas otpjevali himnu i konačno je moglo početi navijanje.
Organizatori su s prvim zviždukom švicarskih sudaca zamračili tribine, samo je teren ostao pod reflektorima. No, ni to nije omelo buku iz kuta, a već nakon deset minuta s povicima 'hoćemo pobjedu'.
Onda ih je Cindrić počastio vodstvom i ogulinski dio tribine je bio u transu. Razljutili su ih švicarski suci s dva brza isključenja Mandiću, ali ograda je bila čvrsta, makar je napad na nju bio prilično jak. I nakon toga 'Lijepa li si' kao najbolji lijeka za svaku frustraciju.
Malo su utihnuli nakon vodstva Crne Gore, ali samo zakratko, jer u teškoj utakmici njihova pomoć bila je dragocjena. Pojačali su decibele u nastavku i bili naš najbolji igrač.