Andreas Palicka apsolutni je junak Švedske. Makar su Zimske olimpijske igre zauzele prve stranice već od utorka, rukomet se još uvijek slavi. Aftonbaldet je izdao posebno izdanje koje košta 40 kruna i govori sve o švedskom rukometnom uspjehu. Ne slavi se u Švedskoj baš kao kod nas, posebno ne zbog ovih nezgodnih vremena, ali rukomet se još uvijek traži.
Briljirao je sin Andreasa Palicke, Aston koji je na dočeku rukometaša stigao pred tatu, a onda onako uzbuđen rekao:
- Tata je dobar golman, ali Landin je najbolji.
A znate kako je s djecom? Djeca nikad ne lažu.
Uz Palicku je na čelna novinska mjesta stigao i trener vratara Tomas Svensson, nekad i sam briljantan vratar koji je nakon svega zaključio:
- Imamo gomilu perspektivnih vratara i u glavi mi je tko nam treba za natjecanja. Ali to nije fiksna brojka, mi moramo stimulirati što više vremena i resursa. Mnogi bi trebali osjećati da imaju priliku. Konkurencija je u moje vrijeme bila velika. To je ono čemu težimo i danas. Prije 8-10 godina imali smo puno vratara u Europi, to je danas znatno palo. Nedostaju nam vratari u vrhunskim klubovima, jer u tim klubovima si uvijek bolji.
Bio je konkretan...
- Bili su to vratari poput Pera Sandströma, Fredrika Ohlandera, Dana Beutlera i kasnije Johana Sjöstranda, Andreasa Palicke i Mikaela Appelgrena. Svi su završili u vrhunskim klubovima u Njemačkoj ili Španjolskoj, a nekoliko njih osvojilo je Ligu prvaka.
Naravno, za vratare na Euru sve pohvale.
- Da, bili su odlični, s Palickom na čelu, a bez obzira na to stvari koje sam naglasio se ne mijenjaju - zaključio je Svensson.
Šveđani su za naslov nagrađeni od saveza s po 12.000 eura, po pobjedi su imali 500, dok su im dnevnice bile po 80 eura za Mađarsku, tako da se računa da je svaki igrač bogatiji za 18.000 eura nakon Eura. Ni puno, ni malo, skromno - švedski. I svi sretni.