Igor Karačić najbolji je hrvatski rukometaš za 2019. godinu. Nikad u povijesti do lipnja 2019. Hrvatska nije imala MVP-a Final Foura Lige prvaka, a imala je puno prvaka Europe u Kölnu, čak i trostrukog - rekordera Ivana Čupića. Dobila ga je baš u Igoru Karačiću, koji je Vardar drugi put u tri godine odvukao do europskog naslova. Ti dani su svakako posebnost jedne karijere u kojoj je bilo uspona, padova, ali se na kraju pretvorila u najljepšu priču koja još samo čeka sretan završetak.
Igor Karačić djeluje samo naizgled krhko. Iznimno tvrdoglav, recimo mostarski, iznimno karakteran kada nemoguće treba pretvoriti u moguće. Svoju priliku dugo je čekao i gradio, zato je na svaki pokušaj da se dirne u to vrlo drčan. Dio je generacije koja se u mladosti okitila europskim kadetskim zlatom u Estoniji, a u kojoj su bili Duvnjak, Štrlek i Pešić. Kasnije je stasao u Bosni pa u Vardaru proveo cijelih osam godina, da bi od lani bio u poljskom Kielceu, koji baš u njemu vidi aduta za ponovni uspon na europski tron.
Sve ide na bolje
Čekamo ga da se pojavi u reprezentaciji koja se počela pripremati za nastup na Euru u siječnju. Problem su natučena rebra, što je vrlo bolno i nimalo bezazleno, no s obzirom na stil njegove igre ne i iznenađujuće. No, teško je lomljiv taj Mostarac.
- To je stara ozljeda, koja se nedavno ponovila na jednoj utakmici Lige prvaka. Osjećam bol, ali ide na bolje, već sam počeo trenirati. Prošli put sam propustio okupljanje u lipnju, jer jednostavno nisam mogao igrati. Sada se ozljeda obnovila, hematom između rebara je niže nego što je bio, i tu nema baš neke velike pomoći, osim strpljenja. I dobro je došlo ovo malo pauze do Eura. Ali, mislim da će sve biti OK, neće nam se valjda opet dogoditi da nas ozljede razbiju prije velikog natjecanja.
2019. bila je najposebnija u vašoj dosadašnjoj karijeri?
- Jest, stvarno je bila sjajna. Jednostavno, što sam zamislio, to sam uspio napraviti. Žao mi je samo što na početku godine na SP-u u Njemačkoj nismo uspjeli više, a zaslužili smo, a to mi je bio prioritet, jer sam već imao europski klupski naslov…
MVP se pamti
Sada ste ga i oplemenili?
- Jesam, to je neki vrh, budeš prvak Europe i na sve to budeš i MVP jedne takve završnice. To su stvari koje se pamte. Baš u Kölnu smo u siječnju zaustavljeni od Njemačke i Brazila i baš u Köln sam se vratio i otišao do kraja pet mjeseci kasnije. I baš sada kada sam to uspio, živim za dan kada ću osvojiti zlato s Hrvatskom koje bi bilo kruna svega dosad. Nadam se da će se to ispuniti.
Vardar je završena priča?
- To je priča za cijeli život, osam sam godina proveo u Skoplju, ostavio sam cijelog sebe tamo i Skoplje me vezalo za cijeli život. Napisali su Makedonci da ću čak i živjeti tamo, ali ne, ja sam više za potez od Mostara prema jugu, a sve ostalo usput. Istina je da sam u Skoplju našao i ljubav, ali to ne znači da ću se tamo vratiti, kako su napisali. Otišao sam iz čisto sportskih razloga, jer neke stvari su prestale štimati, a nakon osam godina mi je trebao neki novi motiv. Dobio sam sjajan ugovor u Poljskoj, dobio sam vrhunski klub i priliku još se ostvariti kao igrač.
Karačić
Bili smo najjači
Kakvo je Kielce u odnosu na Vardar?
- Kielce ima odličnu momčad i samo treba nastaviti. Nije slično, i nije za usporedbu, drugačiji je to mentalitet.
Čega se danas sjetite s Final Foura u Kölnu.
- Sjetim se velikog preokreta u polufinalu protiv Barcelone, makar se onaj preokret iz finala Kielcea i Veszprema vjerojatno više nikad neće ponoviti. Ako vjeruješ, ako nemaš presing da nešto moraš, onda si najjači, a mi smo bili baš takvi. Barceloni je to polufinale bilo preveliki pritisak, jer smo ih dvije godine prije u polufinalu golom Cindrića pobijedili. Mislim da se taj pritisak na Barcu vidio u zadnjih 15 minuta, kada se cijela dvorana digla na noge i počela navijati za nas, a mi smo tada bili na -4. To je bilo nezaboravno. Sjećam se i da je Čupko na poluvremenu imao glavnu riječ u svlačionici, da se na poluvremenu kada smo gubili “deralo” propisno. I onda smo to polufinale nastavili u finalu protiv Veszprema koji nije imao šanse, čak ni kad nam se u 40. minuti približio. Bili smo toliko samouvjereni, to je jednostavno bio Vardar u pravom svjetlu.
Jeste li očekivali da ćete biti MVP?
Silna ljubav
- MVP nagradu nikad ne možeš očekivati, ali netko to prati, gleda… Uvijek misliš netko će drugi to biti, a moraš imati 5 MVP-a ako želiš osvojiti F4. Mi smo ih imali i u Krištopansu i u Milosavljevu i u Stoilovu i Dibirovu i Skubeu... Jednostavno smo bili super momčad.
Nije bilo lako napustiti takav Vardar. Tko vas je baš želio u Kielceu?
- Kako će biti lako otići nakon takvih uspjeha, nakon te silne ljubavi koju nam je narod iskazao? Nedavno sam se vratio tamo s Kielceom, dočekale su me ovacije, a to su stvari koje gode, koje ti daju snagu. Talant Dušebajev želio je da dođem u Kielce. Već prije 3-4 godine imao sam njegov poziv, ali sam odlučio ostati u Vardaru i nisam pogriješio. Sad je bilo ipak vrijeme za promjenu.
Kielce bi s vama do trona?
- Imamo odličnu momčad, ali nemamo iskustva za velike stvari. Nekim igračima treba vrijeme da sazru za velike utakmice. Talant je ekstra trener, odličan čovjek… Kod njega ti kao igraču ne može ništa nedostajati, a kada je tako, onda daješ sve. Cilj su nam domaći naslovi, a na Final Four u Kölnu se mora otići. Imamo dobre šanse ili biti broj 2 u skupini ili biti trojka, pa tražiti lakši put. Nije nerealno u svakom slučaju.
Sjetite li se utakmice s Njemačkom u Kölnu, sjetite li se onog tzv. probijanja koje su vam sudili Danci, a koje nas je bacilo u očaj?
Bit će kao doma
- Vratim se često na to, a evo baš nedavno su mi sudili u Kielceu i popričali smo lijepo i mirno o tome, moram priznati. I oni su svjesni te velike greške, to se događa, sve se može dogoditi, ali je jako žalosno za nas da se to dogodilo u nekom ključnom trenutku, da je jedna odluka promijenila tijek cijelog prvenstva na kojem smo igrali odlično. Ustvari dvije, jer Štrlekov skok su morali dosuditi i penal i dvije minute, a nisu učinili ništa. Ah, sigurno to nećemo vratiti, moramo gledati naprijed.
A naprijed vidimo Graz...
- Skupina je naoko tanka, ali je vrlo, vrlo nezgodna. Imamo i Crnu Goru i Srbiju koje mogu samo iznenaditi, koje nemaju previše za izgubiti, a imamo i odličnu Bjelorusiju, koja igra sve bolje. Karaljok i Kuleš koji igraju sa mnom u Poljskoj kažu mi da imaju velike ambicije na Euru, a ja njima kažem da imamo i mi i da za početak idemo prenijeti bodove u Beč, pa tražiti put do Stockholma preko Makedonije ili Češke, Austrije, Njemačke i Španjolske. Ja mislim da je to dobar ždrijeb i samo se nadam da nas ozljede neće razbiti kao u prethodna dva slučaja kada smo bili bez Duvnjaka i Cindrića. A u Beču će kao i u Grazu biti veselo, ne sumnjam u pravu domaću atmosferu.