Slavilo se žestoko poslije pobjede protiv Armenije, ali je svečano bilo i prije utakmice. HNS se, naime, lijepom gestom oprostio od dvojice zaslužnih reprezentativaca, osvajača srebra na SP u Rusiji, Milana Badelja i Josipa Pivarića. Badelj je dobio hrvatski dres s brojem 55, na Pivarićevoj uokvirenoj reprezentativnoj majici bio je broj 26 - toliko su, naime, nastupa upisali njih dvojica za našu nacionalnu vrstu...
- Baš sam se ugodno i posebno osjećao, bilo je vrlo lijepo i od srca sam zahvalan našem Savezu. Okončao sam igračku karijeru ovoga ljeta, a ovaj potez Saveza definitivno je zatvorio prekrasno poglavlje moga života - rekao nam je Pivarić.
Kako ste proživljavali utakmicu?
- Bio sam uoči početka presiguran da ćemo pobijediti i plasirati se na Euro, nisam vidio način kako bismo mogli promašiti taj “vlak za Njemačku”! Međutim, kad je utakmica počela, kad sam vidio našu silnu dominaciju, a istodobno se rezultat na semaforu nije mijenjao, počnu se po glavi vrtjeti razne misli, zapitao sam se u jednom trenutku “pa je li moguće da će se dogoditi nekakva neugoda i uništiti sve naše želje”? Znamo, naime, dobro kakav je nogomet... I onda, nakon pola sata, čujemo da Wales vodi protiv Turske, a Armenci imaju “zicer”! Ali, Livaković je fenomenalno reagirao i sačuvao našu mrežu. “Smrznuo” sam se tada... Srećom, Budimir je zabio uoči odlaska na odmor i svi smo odahnuli - rekao je Pivarić i nastavio:
Miran do 85. minute
- I opet smo mirno gledali utakmicu sve do negdje 85. minute. Tada sam se počeo živcirati, iako je sve to dobro izgledalo na terenu. Imali smo 1:0, dobro smo igrali, čuvali loptu i prednost i doista ne znam kako bi nas to Armenci mogli ugroziti. No, rekao sam tada Badelju: “Miki, pa zakaj se mi tresemo, pa frajeri nam ne mogu doći ni blizu gola”? Ali, koliko sam sličnih utakmica odigrao, pa je negdje u završnici stigao nekakav “zalutali metak” i vratio sve na početak! I zato sam se u toj završnici živcirao, stalno sam gledao suca i željno čekao završetak. I kad je otfućkao kraj, počelo je veselje.
U Hamburgu je 2. prosinca izvlačenje skupina. Ostala su još tri upražnjena mjesta, posljednje će tri zemlje sudionice izlučiti dodatne kvalifikacije. Kako biste sastavili idealnu skupinu za Hrvatsku?
- Iako je Njemačka domaćin, želio bih da bude nositelj naše skupine! Iz drugoga jakosnog “šešira” ne želim Dansku i Austriju, birao bih između Mađarske i Albanije. Nek’ bude Albanija. A iz četvrte jakosne grupe uzeo bih Švicarsku.
A kako bi po vašem mišljenju izgledala najteža skupina za Hrvatsku?
- U tu, najtežu grupu, svakako bih stavio Francusku! Ma ne želim ih vidjeti ni blizu, nadam se da ćemo ih izbjeći u ždrijebu. Uz Francuze, u toj bi trnovitoj grupi svakako bila i Danska, ne volim te momčadi koje s centra bacaju “aut” u naš 16-erac, ha, ha, još imam traume iz Rusije. I u toj bi najtežoj grupi svakako bila i Italija, nikako ne bih volio da se kuglice tako razmjeste i podare nam spomenute tri selekcije.
Bi li ovo moglo biti najjače Europsko prvenstvo u povijesti?
- Vrlo lako bi se to moglo dogoditi. Sudjeluju čak 24 reprezentacije, svi koji dođu u Njemačku svakako su i zaslužili taj nastup. Na velikim natjecanjima nema loših momčadi, svi su dobri! Nikoga se ne može lako pobijediti, nitko ne dolazi s podignutim rukama, svatko traži svoju i najmanju šansu. Pogledajte, uostalom, skupinu koju sam sastavio po želji, s Hrvatskom bi u njoj bili Njemačka, Albanija i Švicarska. Ma koga bismo to od te tri momčadi mogli lako pobijediti? Nikoga, za svaku ćemo pobjedu morati dati maksimum. A znate li koja je utakmica na velikim natjecanjima lagana? Ona treća u grupi, nakon što pobijediš u prve dvije...
A što može Hrvatska na Euru? Sa SP imamo tri odličja, s Eura još nemamo medalju...
- Sve je moguće, baš sve. Još je do Eura više od pola godine, svašta će se događati, nitko ne zna u kakvoj će formi biti igrači, hoće li svi biti zdravi i spremni, hoće li se netko ozlijediti... Vidjeli smo, uostalom, kako smo u ovim kvalifikacijama u jednom trenutku ostali bez trojice igrača na lijevom krilu, koji su uvijek bili naša prevaga! Istodobno su bili ozlijeđeni Perišić, Oršić i Ivanušec i od naše prednosti na toj napadačkoj poziciji, dobili smo teško nadoknadivi hendikep!
Skupina bi se morala proći
No, kad bi situacija bila idealna, kad bi svi igrači bili zdravi i u dobroj formi, naša momčad uvijek, na svakom natjecanju, može ozbiljno konkurirati za najviši plasman. Dakle, govorim o proboju u polufinale. Kvalitetu imamo, to uopće nije prijeporno, a posljednjih smo godina prikupili i golemo iskustvo igranjem na velikim natjecanjima. Hrvatska definitivno ima drukčiji gard od ostalih kad se pojavi na travnjaku, mi smo praktički stalni sudionici tih velikih natjecanja. Nevjerojatno zvuči podatak da smo se, od samostalnosti naše države, plasirali čak na 13 od mogućih 15 velikih natjecanja. To nam je, eto, postalo normalno...
Bi li prolazak skupine trebao biti imperativ?
- Slažem se, skupina bi se morala proći. Ali, dobijemo li vrlo tešku skupinu i odigramo dobro, a ne prođemo, hoćemo li biti razočarani? Sjetimo se, primjerice, Eura u Poljskoj 2012. godine. Hrvatska je bila u grupi s Irskom, Italijom i Španjolskom i na kraju smo, nakon tri dobro, vrlo dobro odigrane utakmice, bili treći i nismo prošli dalje. A finalisti su tada bili Italija i Španjolska, dakle reprezentacije iz naše skupine! Naravno da nismo bili razočarani, jer naša momčad nije podbacila, ali sve se nekako poklopilo protiv nas. Nadam se da se nešto slično neće dogoditi u Njemačkoj i da ćemo proći grupu. A onda nek’ je svima Bog na pomoći - kaže Pivarić i na kraju ističe:
- Uživam u postnogometnim danima, najviše vremena provodim s obitelji, zaigram gdjekad mali nogomet i tenis. I veselim se odlasku na Euro kao navijač, nekako ću sve to “ukomponirati”, nadam se da ću biti na svim utakmicama Hrvatske.