Vatreni i Europsko prvenstvo nikad se nisu našli na istoj valnoj duljini. Euro nas nije mazio, zla kob pratila je našu reprezentaciju na kontinentalnim smotrama od prvog pojavljivanja 1996. i pogotka Gorana Vlaovića protiv Turske za pobjedu 1:0. U legendu je tada ušao suparnički stoper Alpay Özalan koji nije srušio Vlaovića u kontri, a to je ostalo jedino bitno što nam je išlo na ruku u 28 godina. Zbog toga još je veće iščekivanje što će se dogoditi u Njemačkoj u sedmom nastupu. Kažu da je sedam čaroban broj, je li dovoljno da ukine prokletstvo koje je pratilo Hrvate pa napokon doživimo dane kakve pamtimo s Mundijala?
Teško shvatljiva sudbina
Najpoznatiji oblik Murphyjeva zakona će reći “ako nešto može poći naopako, poći će naopako”, a Vatreni nikako ne izlaze iz njegova vrtloga, baca ih na sve strane, ali ne pušta van. Na šest EP-a sve što se moglo dogoditi protiv Hrvatske, dogodilo se protiv Hrvatske. Do najbizarnijih dimenzija da su zabijeni golovi i izborene pobjede činile štetu, kao krešendo priče o niski pehova, mitskih tragedija, sudačkih grijehova, nevjerojatnih nesreća, a na sve to i sami su Hrvati napravili dovoljno gluposti da na Eurima dobiju aureolu gubitnika.
Hrvatska u 2024. godini ima zadaću razbiti to suludu, frustrirajuću i teško shvatljivu sudbinu. U Njemačku neće doći s najjačom reprezentacijom ikad, bilo je i boljih ekipa po imenima klubova čiji dres igrači nose i njihovom utjecaju u europskom nogometu, ali nakon dvije medalje u godinu dana, nakon toliko pobjedničkog iskustva, nadamo se da je ova ekipa konačno spremna “samljeti” i tu barijeru.
Vatreni su u šest pojavljivanja na EP četiri puta prošli skupinu, dvaput su igrali u četvrtfinalu, za malu državu to zvuči sasvim korektno, ali zaslužili su bitno više. Za razliku od Mundijala, gdje su imali osmijeh sreće, to se nikad nije dogodilo. Kontinentalna prvenstva za Hrvatsku su bila kalvarija i gotovo je senzacionalno da naši nikad, baš nikad, nisu dobili niti jednu utakmicu u eliminacijskoj fazi, a kakvi su to bili porazi od Njemačke, Turske, Portugala i Španjolske.... Svaki za snimiti film koji bi kandidirao za Oscara!
Gubljenje kompasa
U tri navrata rezali su nas suci, u tri smo padali u produžetku ili s bijele točke nakon drama u kojima smo bili na štihu, a ostali u suzama. Kad bismo čekali rasplet drugih rezultata, uvijek su se poklopili protiv nas, dvaput smo dobili najtežeg protivnika zato što su ekipe kojima to uopće nije trebalo i branile su se zabijale golove u 90+4. minuti. No, ni to se ne bi dogodilo da mi, u oba slučaja Ivan Perišić, nismo postigli “gol previše”, koliko to god apsurdno zvuči. Ali, kad ti ne ide... Većinu najtežih ozljeda i izostanaka imali smo baš za Euro, a uoči Španjolske u Kopenhagenu zbog Covida smo ostali bez jednog od ključnih igrača, Ivana Perišića.
Na sve to izbornici i igrači gubili bi kompas da dokrajče stvar, a pamtimo i navijačku diverziju u St. Etienneu 2016. godine kao desert svih mogućih poraza. Iako je taj susret s Češkom okončan 2:2 i nije uzrokovao rezultatske posljedice...
Što dolazi 2024. godine? Ždrijeb skupine u kojoj su Španjolska, Italija i Albanija nije nam dao vjetar u leđa i najavu da će se crni scenariji prekinuti, mediji širom Europe proglasili su je grupom smrti, ali to ništa ne mora značiti. Bude li Hrvatska prava i konkurentna, tada je sposobna dobiti svakoga, a najviše nas intrigira je li moguće da se napokon i na Euru nama neke karte poslože. Je li 2024. godina ta ili ćemo proći kao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. kad smo se prerano vratili kući? Najvažnije je biti kvalitetan i igrati jak nogomet, ali dosad nam to nije bivalo dovoljno. Na svjetskim prvenstvima jest, na europskima ne. Treba nekako zazvati Fortunu...
10 crnih točaka Vatrenih na Eurima
SUNDELL ZAMRAČIO OLD TRAFFORD
Godinama se u Hrvatskoj pisalo o Šveđaninu Leifu Sundellu, o njegovom sudačkom kriteriju i utjecaju na konačan rezultat utakmice Njemačka – Hrvatska 2:1. Radilo se o četvrtfinalu Eura, što je bio kraj za Vatrene, ali i Sundella koji nikad više nije dijelio pravdu na velikim natjecanjima. Dobio je negativnu ocjenu UEFA-ine komisije, najviše mu je zamjereno što nije isključio Jürgena Klinsmanna zbog starta na Goranu Vlaoviću. Kasnije je crveni karton dao Igoru Štimcu.
BI LI NIELSEN VOLIO DA JE POSTOJAO VAR?
Na Euro 2004. Hrvatska je u prvom kolu promašila rijetke šanse i odigrala sa Švicarskom 0:0, a u drugom s Francuskom 2:2. Iako su Tricolori bili super moćni sa Zidaneom, Henryjem i društvom, naši su okrenuli autogol Igora Tudora i pogocima Milana Rapaića s bijele točke te Dade Prše vodili 2:1. Završilo je neodlučeno zato što je danski sudac Kim Milton Nielsen priznao gol Davida Trezegueta koji je prije toga štopao loptu rukom. Taj bi pogodak VAR sigurno poništio, ali VAR-a nije bilo. U trećem kolu izgubili smo od Engleske 4:2 i ispali.
STARK REŽIRAO FINALE?
Španjolska i Italija igrale su finale Eura 2012. godine, u skupini s njima Hrvatska se borila za prolaz ušavši u treći ogled sa Španjolskom s četiri boda. Pokazalo se da bi nam remi 1:1, kao i svaki neodlučeni ishod s više golova bio dovoljan, ali Španjolska je dobila 1:0 pogotkom Jesusa Navasa iz kontre u 87. minuti kad su naši jurnuli po gol. Vatreni su bili ogorčeni suđenjem Nijemca Wolfganga Starka, mislili da su zakinuti za barem dva kaznena udarca, UEFA-ina Komisija dala im je za pravo za jednu situaciju u prvom dijelu kad je Sergio Ramos "počistio" Marija Mandžukića. Da smo tada zabili s bijele točke i poveli, a kakvu smo utakmicu odigrali, i da je završilo 1:1 Italija ne bi išla dalje i ne bi bilo spomenutog finala.
PRATEROM JOŠ TEKU SUZE
I danas kad razgovarate s navijačima Hrvatske koji imaju nešto više utakmica u nogama, mnogi će kazati da je poraz od Turske u Beču u četvrtfinalu Eura 2008. godine najbolniji trenutak. Nakon devet bodova u skupini, te pobjede nad Njemačkom, Vatreni su bili bolji od Turaka, ali nisu zabili sve do 119. minute kad Luka Modrić asistira, a Ivan Klasnić pogađa. Kako se nakon toga neobuzdano slavilo, a utakmica nije bila golova, kako se "u oblacima" odigralo završnicu i kako je Semih Senturk u 122. minuti zatresao mrežu za 1:1, te kasniji naš poraz na jedanaesterce, vrtjeli smo stotine puta, ali i dalje se ne možemo načuditi.
NAMA STATIVA, PORTUGALU GOL
U osmini finala Eura 2016. godine igrali smo oprezno s Portugalom Cristiana Ronalda, ali bili smo bolji, da bi se sve odvrtjelo u 117. minuti. Ivan Perišić je pogodio vratnicu, imali smo još jedan kratak napad, ali nakon izgubljene lopte iz kontre Quaresma je pogodio za 1:0. Više je bilo pogrešaka u nizu naših igrača, no teško je bilo to prežaliti jer igrali smo u skupini najbolji nogomet na Euru, to su kazali stručnjaci, izbornik Ante Čačić je proglašen za najboljega u prvoj fazi turnira, imali smo Portugal i ispustili ga iz šaka, a na kraju su oni postali prvaci Europe.
FATALNO POSLIJEPODNE
Na Euru odigranom 2021. godine Hrvatska je ispala u osmini finala od Španjolske u produžetku 5:3. Za razliku od nekih drugih kobnih utakmica Vatreni su igrali loše sve do završnice kad su golovima Oršića i Pašalića okrenuli minus, došli do 3:3 i izborili produžetak. Drama je do vrhunca stigla u prvom dijelu nastavka igre jer Kramarić nije pogodio zicer, a kasnije je Španjolska s dva gola otišla dalje. U nevjerojatno turbulentnoj i hektičnoj utakmici na kraju se za pobjednika igralo 120 minuta, a šansa koja se ukazala nije iskorištena.
GDJE ĆEŠ, TRAUSTASONE?
Hrvatska je izborila prvo mjesto u skupini D na Euru 2016. godine pobjedom nad Španjolskom 2:1. Sljedeće poslijepodne 22. lipnja čekali smo suparnika u osmini finala. Nekoga od trećeplasiranih. Mađarska i Portugal igrali su 3:3, ali sve je bilo u redu jer Island i Austrija imali su 1:1 i to je značilo da je naš suparnik Island koji bi prošao dalje s tri boda. No, Austrija juriša po pobjedu, Island se brani jer dovoljan mu je remi, međutim u 94. minuti istrčava kontru i Arnor Ingvi Traustason zabija za 2:1. Island skače na drugo mjesto, a nama dolazi Portugal. Mogli smo samo nemoćno gledati. Prvi si i dobiješ najtežeg protivnika, kasnijeg prvaka.
ŠTO BI BILO DA NEMA NADOKNADE?
Na Euru igranom 2021. osigurali smo drugo mjesto u skupini B i čekali suparnika koji je drugi u skupini E. Umjesto da bude Švedska to je bila Španjolska. Kako? Igrale su Poljska i Švedska, pritom je Šveđanima za prolaz trebao bod, a Poljacima je nužna bila pobjeda. Rezultat je bio 2:2, Poljska je stiskala, nije dala gol, a Švedska je zabila ponovno u četvrtoj minuti sudačke nadoknade, vinula se na vrh, a Španjolsku spustila na drugo mjesto. Na nas. U svježem je sjećanju, gledamo Claessona kako ide na gol, mislimo – ne treba ti to, kud ćeš – ali on zabija.
K VRAGU I TAJ GOL...
Ivan Perišić dao je dva gola koji najbolje pokazuju kako se na Euru sve urotilo protiv Hrvatske. U susretu sa Španjolskom za pobjedu 2016. u Bordeauxu 2:1 i protiv Škotske za 3:1 u Glasgowu 2021. godine. Bez oba ta gola Hrvatska bi prošla dalje, ali bi umjesto s Portugalom i Španjolskom igrala s Italijom te s Nizozemskom. Kao što je s potonjima igrala Češka koja je dobila 2:0 i stigla do četvrtfinala i Danske. Ne bi to bilo laki suparnici, ali u tom času ipak slabiji od onih na koje smo naletjeli. Igraš pošteno, zabijaš i za to si kažnjen. To je kad te neće pa neće i sve se poklopi protiv tebe.
KOME NIJE SUĐENO – NIJE
Znate li da je Hrvatska na Euru 1996. godine igrala bez Alena Bokšića, tada jednog o najboljih napadača u Europi koji je izašao u prvoj utakmici zbog ozljede i nije se vratio; da je na Euru 2008. igrala bez Eduarda da Silve, prvog napadača koji je sa 10 golova bio drugi strijelac kvalifikacija i baš je počeo vrhunski igrati u Arsenalu; da je na Euru 2016. godine Mario Mandžukić sve utakmice odigrao pod ozljedom što je utjecalo da to bude jedino veliko natjecanje na kojem nije dao gol; da su Vatreni na Euru igranom 2021. godine u osmini finala bili bez Ivana Perišića koji je imao pozitivan Covid nalaz... Mahom su nam stradavali ključni napadači, a nisu to bili jedini problemi s ozljedama i "višom silom".