Nije bilo u redu od nekih promatrača ismijavati braniče Latvije. Jer Ivan Perišić je svjetska nogometna kvaliteta i mnoštvo je suparnika koje je predriblao, pretrčao ili zaustavio. Kad se to dogodi igračima kvalitetom skromnije selekcije, onda je nastup kakav je demonstrirao senator Vatrenih zapravo respekt suparniku, svojoj momčadi i nogometu.
Na Rujevici je 34-godišnji Omišanin djelovao kao da mu je igra nedostajala koju godinu. Činjenica je da u novoj eri Tottenhama, čiji je član godinu i par mjeseci, nije u prvom planu. To nije zbog tehničko-taktičkih mu vrijednosti, nego je isključivo klupska odluka kadroviranja. Perišić je u 35. godini, ugovor mu istječe u lipnju iduće godine i Spursi mu ga neće produžavati. Kad je tako onda je za igrača dvije opcije. Prihvatiti status drugog plana ili otići. Ključna priča u toj dubiozi je financijska strana ugovora.
Ispunio davnu želju
Perišić je u ljeto 2022. stigao u Tottenham na izričitu želju Antonija Contea, s kojim je surađivao u Interu. Talijan je dogmatičan u taktičkom smislu, forsira igru 3-5-2 i Perišić mu je, kako je kazao, “najbolje moguće rješenje za lijevi bok”. Kako je hrvatskom reprezentativcu isticao ugovor s Interom (klub se pokušao ispraviti u odnosu prema njemu time što mu je ipak ponudio ostanak) opcija Tottenhama bila je optimalna.
S njome je Perišić ispunio svoju davnu želju da se, nakon francuske, talijanske i njemačke, pored belgijske lige, okuša i u Premiershipu. Uz to, kao igrač bez odštete, dobio je izvanredne uvjete za svoje godine. Plaća 6 milijuna neto za dvije sezone, a u ovakvim slučajevima igrači znaju dobiti i bonus jer su došli bez odštetnih obveza...
S obzirom da je predsjednik Tottenhama Daniel Levy, to znači da nema nikakvih šansi da se klub odmah odrekne igračevih usluga, a da nešto na tome nije zaradio. Kad netko ne vidi pojedinca nužnim, onda mu se može ponuditi otpremnina koja će igrača zadovoljiti i slobodan će potražiti novu sredinu u kojoj će novim ugovor kompenzirati primanja. Tottenham ne funkcionira tako.
U ovoj sezoni novi trener Spursa, Ange Postecoglou, krenuo je s retorikom u kojoj nije vrednovao s respektom Perišićevu karijeru. Vjerojatno je to bio dio klupskog plana da se igrača uz pritisak neigranja potakne da potraži novu sredinu i “makar” oprosti veći dio gaže. No, kako se to nije dogodilo, a Perišić je i dalje na Hotspur stadionu, Postecoglou je počeo mijenjati retoriku. Ponukan dobrim startom (tri pobjede i remi) u kojem je hrvatski reprezentativac ulaskom u drugom dijelu utakmice u pravilu iskazivao kvalitetnu igru, trener Spursa počeo ga je hvaliti te nagovijestio da će ga itekako iskoristiti za igru...
Specifična situacija
Ivan Perišić je tako u specifičnoj mu situaciji, a kako nije na takav alternativni status navikao, jednostavno je razumjeti zašto je u petak navečer letio travnjakom Rujevice. Iako je u 35. godini, on fizički djeluje izuzetno moćan. Godine rada s osobnim trenerom, maksimalna posvećenost u treningu i brizi o svom tijelu, doprinijela je da Perišić u poznijem nogometnom dobu ne gubi na brzinskoj izdržljivosti. Kad igrač ima tehnički potencijal više razine, uz takvu fizičku moć, onda je dominacija na terenu logična. Perišić je tako moćan djelovao ne samo protiv autsajdera iz Latvije, nego je istovrsno dominantan bio i u finalu Lige nacija, protiv Španjolske u Roterdamu. I to što je tu utakmicu igrao kao lijevi bek, i uz defenzivne dobro odrađene zadaće, donosio je najviše opasnosti za španjolsku obranu, s lijevog krila...
Može se slobodno kazati da Perišić slijedi razine Luke Modrića kad govorimo o strasti, podređenosti treningu i životnoj svakodnevici u korist nogometne kvalitete igre. Prošlo je petnaest godina koliko traje njegova profesionalna karijera, a koja je započela tako da je kao junior otišao iz Hajduka i Hrvatske te izuzetno riskirao da se izgubi u moru prepreka koje stoje na putu igračima bez backgrounda. Zapravo je Perišić jedan od rijetkih izuzetaka koji potvrđuje to pravilo o nepremostivim preprekama mladim igračima iz Hrvatske u inozemno preranom iskoraku.
Perišić je u tome uspio jer ima karakter fajtera, temeljem kojeg i u 35. godini izgleda i moćniji nego je bio u prvih 4-5 godina profesionalne karijere. Ivanovo “vrime” u posljednjih 12 godina poklapa se i s reprezentativnom karijerom. U kojoj je debitirao s 29 minuta u jednom čudnom porazu Hrvatske u Tbilisiju, protiv domaćina Gruzije. Nemali je broj promatrača Vatrenih tada komentiralo da “nema ništa posebno”. Već tri dana kasnije, na prijateljskoj utakmici u Parizu, s Francuskom, Perišić je igrao u prvoj postavi i u 70-ak minuta pokazao vidne motoričke sposobnosti, koje će ubrzo postati njegov trademark...
Jasan razlog
Ivanovo vrijeme u 15 godina trajanja donijelo mu je i zavidnu riznicu trofeja. Osvojio je Ligu prvaka s Bayernom, s istim klubom, kao i s Borussijom Dortmund bio je prvak Njemačke, uz tri nacionalna Kupa i jedan Superkup. U Interu, gdje je došao na inzistiranje Roberta Mancinija, doprinio je osvajanju scudetta, Kupa i Superkupa. Kad taj salon trofeja nadogradimo velikim doprinosima osvajanju srebra na Mundijalu u Rusiji, bronci u Kataru i srebru u Ligi nacija, onda dobivamo odjek jednog od najuspješnijih hrvatskih nogometaša.
Koja je bliža perspektiva Ivana Perišića, to je pitanje koje najviše okupira navijače Hajduka. Za koje se može najaviti kako će sigurno doživjeti trenutak da “krene Ivanovo vrime”, ali ostaje velika dvojba kada će to dogoditi. Do zime sigurno neće, a onda u siječnju, moguće je. Pritom Perišić, koji je u stalnoj liniji komunikaciji s poljudskim akterima, generira ta očekivanja time što ne demantira kako uskoro slijedi povratak. Možda bi bilo uputnije za navijačke emocije kod Bijelih da se po tom pitanju otvoreno definira. No, možda postoji i jasan razlog zašto to ne radi, upravo u kontekstu olakšavanja tog povratka...
Kako god bilo, Perišić jest i ostaje velika snaga Hrvatske, koji zajedno s Lukom Modrićem afirmira vrijednosti veterana koji igraju kao mlađi, jer su maksimalno pogonjeni strašću za igrom i reprezentativnim motivacijama. Neka Ivanovo vrime potraje čim duže i u simbolički drugoj mu eri, po Modrićevim matricama, koja počinje u trenutku kada svi pitaju “dokle”...