Prije pola godine bio je označen "tatinim sinom", "produktom medija", zapravo jedva dočekan da ga se logično u oku hrvatske javnosti smjesti u jednu od dvije ladice - ili si genijalac, ili si "jazavac". Srednje nema. Duboke ili široke još manje. I sada, odjednom, pogotovo nakon kraha A vrste kontra Turske i Osijeka, sad je odjednom opet - genijalac. Ali, upozorenje, ide "spoiler alert": priče, pogotovo one nogometne, nikad nisu jednoslojne...
Roko Šimić, 20-godišnjak iz RB Salzburga, sigurno nije "jazavac", ali nije ni "spasitelj". Riječ je o momku koji raste i razvija se u najproduktivnijem nogometnom inkubatoru (ovog dijela) svijeta, i koji je praktički tek zakoračio na ozbiljnu seniorsku scenu. Činjenica da je ove sezone odigrao ukupno 15 utakmica (12 za RB, tri za U21), te kako pritom ima učinak od šest pogodaka i dvije asistencije, samo sugerira da je na dobrom putu. I da je žilav, da se ne da.
- Istina, bio sam i tatin sin, neki su me zbog prezimena na leđima rado stavljali sa strane, lani sam prošao i tešku, ali odličnu školu posudbe, i sada, kada se osvrćem, svjestan sam da je to dio nužnog napretka. Bilo je, da, prepreka, lijepih i ružnih, ali mnogo je slađe kada ih preskočiš - konstatirat će za Jutarnji, na putu prema Salzburgu.
Priča je poznata: Lokomotiva, RB Salzburg, (neuspješna) posudba u Zürichu, i onda - boom ove sezone.
- Kada gledate iz malo udaljenije perspektive, može se učiniti da se stvari događaju nekim čudom, no nije baš tako. Istina je da je deset dana prije kraja prijelaznog roka do mene stigao naš direktor i sugerirao novu posudbu, no kako sam povratkom iz Švicarske na pripremama doslovce jeo travu, izazivao sreću, odgovorio sam da želim ostati i izboriti se - prisjeća se danas.
- Na koji trenutak možda sam bio i malo izgubljen, ali kako je u međuvremenu trener Jaissle otišao u Saudijsku Arabiju, a zamijenio ga je Gerhard Struber, stigao je novi razgovor, koji je promijenio sve. Sezona, naime, nije počela bajno, u prvih četiri-pet utakmica nisam postigao pogodak, i novi me šef pozvao sa strane i pitao: "Što bi učinio ako za deset dana, kada otvaramo LP-a, ti završiš na klupi, kao posljednja napadačka opcija?" Odgovorio sam da ću učiniti sve kako bih bio najbolji dosad, i da budem prva špica. Nasmijao se i rekao: "Vidimo se sutra, ti definitivno ostaješ...".
Sljedeći dan Rapidu je zabio dva komada, pa "riješio" Benficu u toj prvoj utakmici Lige prvaka, i ušao u seriju. Koja traje.
- Nevjerojatno je izgledalo da baš u Lisabonu ja zabijem i asistiram za tu pobjedu... Čudesan osjećaj, protiv velike momčadi, na grandioznom stadionu. Osjećaj je bio neviđeno dobar. No kada kažete da zabijam u prosjeku svake 152 minute, moram vam nešto kazati: ja zapravo obožavam igrati svaka tri dana, jer ako na jednoj utakmici nisam učinkovit, ne upišem asist ili gol, najradije bih se bacio s mosta, a ovako, kada se igra svaka tri dana, nemam vremena razmišljati o tome... I sada želim popravljati taj prosjek, definitivno. Uglavnom, da se malo vratim - u tome sam razgovoru vjerovao u sebe. Kao što vjerujem uvijek. Nisam dopustio da padnem u bunar, već sam želio iz svega izaći bolji, jači, konkretniji. Možda je to bila prekretnica. A ujedno, u tome sam času vidio trenera koji u mene ima povjerenja, što mi kao mladom igraču iznimno mnogo znači. Osjećam se sjajno, drastično napredujem i želim maksimalno uzvratiti povjerenje.
Ta se želja prelijeva na travnjak.
- Žao mi je, doduše, što nisam konkretnije pomogao i mojim suigračima u mladoj repki, ali najvažnije je da pobjeđujemo i da idemo naprijed. Šteta one Grčke, ali siguran sam da ćemo biti sve bolji. Vjerujem u dobar kraj kvalifikacija.
Pitanje je samo - kojih kvalifikacija. Ako pitate mnoge, Šimić i prijatelji, pogotovo iz navalne linije, kucaju na vrata A vrste...
- Gledajući suigrače, doista mogu reći da imamo puno kvalitete i pregršt potencijala. I svakom igraču je san dobiti poziv za A reprezentaciju. I vjerujem da svaki igrač može i pomoći. I spreman je pomoći. Dati sve od sebe. Kao i ja. No, na nama je da igramo, a na izborniku da bira. To je najjednostavniji postulat, kojeg se svi moramo držati. Reprezentacija mi znači sve, postati dijelom svlačionice s Lukom ispunilo bi sve o čemu sam sanjao još otkad je prije deset godina došao u posjet Kustošiji, gdje sam ga kao klinac dočekao. Naslijediti i tatinu ostavštinu, ispunilo bi me neviđenim ponosom. Međutim, ovo o čemu govorim, još uvijek je maštanje, jer preko medija se nitko nikad nije preporučio u reprezentaciju, pa neću niti ja. Znam kako stvari idu - hvata zrak, pa zaključuje:
- Gol Interu u Ligi prvaka? Ne znam gdje bih otrčao, ali ne znam je li i to taj okidač za pozivnicu. Meni je konačno, doista vam tvrdim, jednako zabiti gol u kupu protiv Hartberga, ili Interu u Ligi prvaka. Mlad sam i gladan sam golova, stoga ne biram "restorane", gdje ću ih se nauživati. A ako pritom pomognem ekipi, što je prioritet, i ako netko procjeni da je to - "to", vjerujete, nitko sretniji od mene...